Oči investitora prošlog su tjedna bile su uperene u okupljanje izabranih ekonomskih imena u Jackson Holeu, u američkoj saveznoj državi Wyoming

. Iz idiličnog krajolika, nekadašnjeg utočišta kriminalaca s Divljeg zapada, pozorno su se osluškivale poruke Federalnih rezervi čiji je čelnik Jerome Powell opet signalizirao oprez jer iako inflacija usporava, američka ekonomija ostaje tvrdoglavo robusna.

Mimo Powellovog govora, iz Jackson Holea stigla je poprilično sumorna slika svijeta. Rekordne razine duga, geopolitičke napetosti koje prijete raskoliti globalnu trgovinu i usporavanje rasta produktivnosti prijete postati uteg rastu pa i zaustaviti razvoj u nekim zemljama i prije nego počne.

Otrežnjujući pogled na postpandemijsko globalno gospodarstvo proizlazi iz istraživanja koje su provele Federalne rezerve Kansas Cityja. Ono se bavi nizom aktualnih pitanja; od izgleda za tehnološke inovacije, javnog duga i aktualnog stanja međunarodne trgovine u vrijeme kada su ruska invazija Ukrajine i sukob između SAD-a i Kine narušili široki globalni sporazum koji je namjeravao, barem u teoriji, potaknuti slobodan protok roba i usluga.

“Zemlje su sada u krhkijem okruženju. Iskoristile su puno fiskalnih resursa da se nose s pandemijom… Zatim imate sile vođene politikama, geoekonomsku fragmentaciju, trgovinske napetosti, razdvajanje Zapada i Kine.

Ako dođemo do točke u kojoj dio svijeta s velikim brojem stanovnika zaglavi bez sustizanja razvijenih, to stvara ogromne demografske pritiske i one na migracije”, kaže glavni ekonomist MMF-a Pierre-Olivier Gourinchas.

Granični rast
Gourinchas smatra da je moguće da se globalni rast ustali na razini oko 3 posto godišnje, daleko ispod prethodnih 4 posto zahvaljujući brzom napredovanju Kine koje je povećalo globalnu proizvodnju. (Upravo je to razina koju neki ekonomisti smatraju granično recesijskom u svijetu u kojem bi veće skokove treble ostvarivati baš slabije razvijene zemlje).

Bivši glavni ekonomist MMF-a, sada suradnik na Peterson institutu za međunarodnu ekonomiju u Washingtonu, Maurice Obstfeld smatra da je u pandemičnom gospodarstvu u nastajanju “okruženje globalnog rasta postalo vrlo izazovno”.

Konditorska industrija

Stevan Vujošević otkriva zašto je čokolada i dalje luksuz

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Čelnik Federalnih rezervi Jerome Powell ugasio je preuranjeni optimizam investitora da je podizanju kamatnih stopa došao kraj/Reuters

Pred Kinom su možda kronični ekonomski problemi koje će demografska erozija samo povećati. Nove industrijske politike SAD-a, usmjerene za potporu ciljevima nacionalne sigurnosti, prekrajaju globalne proizvodne lance, ali iz ekonomske perspektive mogu značiti trajnu nižu učinkovitost.

S blijeđenjem zdravstvene krize Covida 19 i usporavanjem inflacije, u fokus se vraćaju javni dug i protekcionističke politike, oba trenda s implikacijama na globalni rast.

Nakon vrtoglavog porasta u financijskoj krizi 2009., omjer javnog duga i globalnog BDP-a porastao je s 40% na 60% zbog pandemijske potrošnje i vjerojatno dosegnuo razine na kojima ozbiljno rezanje duga nije politički izvedivo, smatraju Serkan Arslanalp, ekonomist u MMF-u i Barry Eichengreen, profesor ekonomije na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji.

Implikacije trajno visokog javnog duga razlikuju se od zemlje do zemlje pri čemu će se one zaduženije, ali višim dohotkom poput SAD-a vjerojatno s njim moći nositi, dok će se manje nacije možda suočiti s budućim dužničkim krizama ili snažnim fiskalnim ograničenjima. Globalno posljedice mogle bi biti ozbiljne ako javno zaduživanje odlije kapital iz manje razvijenih zemalja s rastućim stanovništvom, rekao je profesor ekonomije sa Sveučilišta Cornell Eswar Prasad.

“Ovo nas stavlja u turobnu situaciju, razmišljajući o dijelovima svijeta koji su bogati radnom snagom, ali siromašni kapitalom”, rekao je Prasad. Za razliku od stanovništva europskih država, Japana, Kine i SAD-a stari, neke afričke države, poput Nigerije nastavljaju brzo rasti.

Oštro, ali istinito
Drugo je spremnost na protekcionističke politike, od izravnih carina nametnutih pod bivšim predsjednikom SAD-a Donaldom Trumpom do nastojanja Bidenove administracije da usmjeri proizvodnju poput računalnih čipova natrag u SAD.

Neki primjećuju da su ruska invazija na Ukrajinu i ekspresni raskid Europe od ruske energije poremetili jedno od ključnih pravila globalizacije: trgovina stvara održiva partnerstva, ako ne i izravne saveznike.

Glavna direktorica Svjetske trgovinske organizacije Ngozi Okonjo-Iweala rekla je da “iako je pandemija pokrenula razumna pitanja u vezi s otpornošću globalne opskrbe, prekrajanje globalne proizvodnje riskira skinuti sa stola rast”.

“S političke točke gledišta možete razumjeti koliko je privlačno reći da vidimo ranjivosti pa ćemo pokušati poslovati s onima koji imaju iste vrijednosti kao i mi”, rekla je. Koja god strategija bila, ‘nearshoring’, ‘friendshoring’, ‘reshoring’, “možda treba ići malo dalje… Ako se svejedno namjeravate diverzificirati, proširite to na one koji su bili na rubu globalnog sustava”.

“Prijatelji se mogu promijeniti”, poentira. Oštro, ali opaska ima posebnu težinu kada se Trump, koji je ciljao carine na Europu, ponovno kandidirao i nedavno je iznio ideju o sveobuhvatnom porezu na uvoz.

Ipak, nije sve tako crno. Dozu optimizma daje umjetna inteligencija kao mogući pokretač veće produktivnosti. Ali, to može biti istinito samo ako se bude koristila u korist novih inovacija što nije lako, zaključuje Reuters.dva