Obvezni mirovinski fondovi prošle su se godine našli u žiži zanimanja dijela medija zbog gubitaka koji su im se dogodili uslijed previranja na domaćem i stranom tržištu kapitala. U najbrojnijoj kategoriji B ti gubici još nisu do kraja anulirani.

Kako mirovinci upravljaju rizicima u vrijeme “burzovnih oluja”, koja ih ulaganja zanimaju i zašto se izjalovilo njihovo preuzimanje udjela ruskih banaka u Fortenovi, za Poslovni dnevnik govori Dubravko Štimac, predsjednik Uprave PBZ/CO društva za upravljanje mirovinskim fondovima koji ujedno i predsjeda strukovnim Udruženjem društava za upravljanje mirovinskim fondovima (UMFO).

Obvezni mirovinski fondovi godinama su na meti kritika, od teze da generiraju javni dug do tvrdnji da previše ulažu u državne obveznice. Kako to komentirate?
Sredstva koja se ulažu u mirovinske fondove namjenska su štednja za isplatu budućih mirovina i zbog toga se ne mogu promatrati kao trošak. Sva ta uplaćena sredstva na računima su osiguranika, a dodatno su povećana ulaganjima fondova.

Razumijevanja radi, javnost treba znati da osoba koja je 2002. započela štednju u II stupu te je cijeli period imala prosječnu hrvatsku plaću, na 31. prosinca 2022. na računu je imala ušteđeno 19.930 eura, od čega je uplatila 12.812 eura, a fond joj je zaradio 7118 eura. Zahvaljujući toj štednji, buduće obveze za isplatu mirovina smanjuju se.

Znači, Hrvatska ne prebacuje neodgovorno teret budućih isplata mirovina na teret budućih generacija, nego odgovorno pokušava dio budućih obveza pokriti štedeći za budućnost. Neobično mi je da se odgovorno i razumno ponašanje, odnosno štednja za budućnost kritizira. Zar bi trebali sve potrošiti sada, a buduće obveze prebaciti na našu djecu? Ne bih rekao.

Što se tiče hrvatskog javnog duga, on je posljednjih godina stabilan i smanjuje se. Ušli smo u euro područje, kreditni rejting nam raste i danas je cijena javnog duga značajno niža od nekih nama sličnih zemalja nove Europe koje su još prije nekoliko godina iskazivale značajno bolje ekonomske pokazatelje od nas.

Po mom sudu, potpuno je razumno dio budućih obveza za mirovine pokrivati štednjom danas. Zahvaljujući ovoj štednji, usprkos lošim demografskim pokazateljima, odnosno padu stanovništva, naš mirovinski sustav u međunarodnim se analizama ocjenjuje kao stabilan i dugoročno održiv.

Također znamo i da bi mnoge zemlje u našem okruženju vrlo rado imale 30% bruto nacionalnog dohotka akumulirano u rukama domaćih institucionalnih investitora. Hrvatska to ima. Što se tiče kritika oko ulaganja u državne obveznice, po mom mišljenju, obvezni mirovinski fondovi su se cijeli taj period ponašali racionalno.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Osim što smo imali zakonsku obvezu minimalno 50% imovine fondova B kategorije uložiti u državne obveznice, tijekom dugog perioda pada kamatnih stopa (odnosno rasta cijena obveznica) bili smo jako izloženi ovoj klasi imovine te smo našim članovima uspješno zarađivali i time uvećavali sredstva koja imaju na računima. U trenutku kada su kamatne stope počele rasti, a cijene obveznica počele padati, bili smo gotovo na zakonskom minimumu izloženosti obveznicama.

Što se tiče priča oko diverzifikacije, za nas je rizik hrvatskog javnog duga – domaći rizik. Nama razumljiv i prihvatljiv. Nikada nismo mislili da bi RH mogla ne platiti svoje obveze po izdanim obveznicama. Jednostavno, nije nam bilo opravdano novce osiguranika plasirati u instrumente drugih država, koje plaćaju niže prinose.

Danas, kada je Hrvatska dio EU i euro područja, razlika prinosa vjerojatno će se smanjivati te sada tematika ulaganja u obveznice i drugih država postaje aktualnija. Uostalom, to već neko vrijeme radimo pokušavajući naći prilike koje pružaju mogućnost zarade.

Naposlijetku, mirovinska reforma i uvođenje individualne kapitalizirane štednje provedeno je jer je bilo jasno da sustav međugeneracijske solidarnosti postaje neodrživ, da mirovinski doprinosi neće moći pokrivati buduće obveze isplata mirovina, i to s vremenom, zbog jasnih demografskih kretanja, sve više. Svugdje u svijetu, tako i u Hrvatskoj, nužno je kretanje prema individualnoj štednji.

Foto: SANDRA ŠIMUNOVIĆ/PIXSELL

Više od dvije trećine osiguranika koji odlaze u mirovinu bira mirovinu samo iz I stupa zbog povoljnijeg izračuna. Koliko ta činjenica kompromitira samo postojanje II mirovinskog stupa?
Moramo voditi računa da su do danas osiguranici II stupa njegovi članovi 20 godina, a puni radni vijek trebao bi biti 40 godina. To znači da smo sada tek na pola puta pokazivanja punih učinaka štednje u II stupu. S protekom godina i približavanjem štednje u punom radnom vijeku, imovina na računima će rasti. A s većim iznosima uplaćenih i kapitaliziranih doprinosa puno će se većem broju osiguranika isplatiti koristiti i dio mirovine iz II stupa.

Dodatno, zbog rasta inflacije u prošloj godini, sukladno Zakonu, vrijednost mirovine iz I stupa je rasla, a zbog negativnih prinosa u prošloj godini vrijednost obračunskih jedinica mirovinskih fondova je pala. Sve je to dovelo do povoljnijeg izračuna mirovina samo iz I. stupa. To se s dobrim prinosima u ovoj godini već mijenja.

No, ono što vjerujemo je da se moraju napraviti modifikacije u fazi isplate mirovina iz II. stupa, odnosno osiguranicima pružiti mogućnost većeg izbora. Koliko razumijemo, naše nadležno Ministarstvo već radi na tome i mogu se očekivati određena unaprjeđenja koja značajno mogu popraviti taj odnos. I mi kao Udruga imamo neke prijedloge te vjerujem da će u bliskoj budućnosti stvari izgledati povoljnije za naše članove.

Koliko će, po vašem sudu, nedavne porezne izmjene utjecati na mirovine u srednjem i dugom roku?
Naše je razumijevanje da država radi sve što može da olakša rast plaća. Ne mislimo da najavljene promjene mogu ugroziti sadašnje odnose u mirovinskom sustavu.

Obvezni mirovinski fondovi kategorije A u dosadašnjem su dijelu godine anulirali lanjske gubitke, a to je uspjelo i dijelu fondova iz kategorije B. Kategorija C, načelno najsigurnija zbog izloženosti obveznicama, još se nije oporavila. Je li se lanjski gubitak mogao spriječiti da se imovina fondova kategorije C nakon povećanja kamatnih stopa središnjih banaka značajnije prebacila u kategoriju “held-to-maturity”?
Fondovi kategorije A, koji značajno više mogu ulagati u domaće i međunarodne dionice, po svemu sudeći su dobar proizvod. To je pokazao period od 9 godina od kada postoje. Godišnje smo u tom razdoblju članovima zarađivali po 7,81% godišnje na njihovu imovinu. U prošloj godini, koja je bila izrazito loša za sve investitore na svjetskim financijskim tržištima, ostvarili smo negativan prinos od 7,13%, no već u ovoj godini, do kraja lipnja, prinos je pozitivan, i to +10,76%.

I u našem fondu B koji je lani bio u gubitku od 7,61%, u 2023. smo do sada napravili +7,29% prinosa. Inače, i fondovi B kategorije od početka rada, na razini industrije, članovima zarađuju, rekao bih, potpuno zadovoljavajućih 5,10% prosječno godišnje. Fondovi C kategorije mogu ulagati samo u obveznice i instrumente novčanih tržišta te su ih lanjska previranja na tržištima duga značajno pogodila, pa je stoga prosječno ostvaren negativan prinos od 5,25%.

No, i uz takav prošlogodišnji rezultat, prosječan godišnji prinos fondova C kategorije od početka rada iznosi 3,21%. Naravno, osiguranici koji su lani odlazili u mirovinu, imali su pad vrijednosti imovine, no treba razumjeti da su zarade iz prošlih godina potpuno pokrile gubitak lanjske godine, tako da su osiguranici otišli u mirovinu s većim iznosom od iznosa uplaćenih doprinosa. Ipak, fondovi kategorije C po svemu sudeći zaslužuju dorade, bilo u vidu dozvoljavanja ulaganja nekog postotka portfelja i u instrumente s varijabilnim prinosima, bilo da prestane biti obvezan prelazak u tu kategoriju 5 godina prije odlaska u mirovinu.

Glede prebacivanja u “held-to-maturity”, to je računovodstvena kategorija vođenja dijela ukupnog portfelja, nije način zaštite od pada cijena instrumenata. Postoje stroga pravila kako se instrumenti mogu prebacivati iz kategorije u drugu kategoriju, tako da takvi manevri nisu mogući. Zaključno, izvedba hrvatskih obveznih mirovinskih fondova kategorije A zaista spada u sam vrh prinosa koje postižu mirovinski fondovi u svijetu.

Od prosječnog godišnjeg prinosa fondova kategorije B, u proteklih 10 godina, samo nekoliko zemalja OECD-a ima bolje prinose (Island, Finska, Nizozemska, Danska), a fondovi kategorije C, usprkos pristojnom prosječnom godišnjem prinosu od početka rada, zahtijevaju određene preinake koje ih mogu zaštititi od šokova kakve smo vidjeli u 2022.

Je li lanjski gubitak od 5,2% (koliko je iznosio minus MIREX-a C) ostvaren u kategoriji C čiji je cilj očuvanje imovine članova uoči odlaska u mirovinu pokazao da ulazak u tu kategoriju ne bi trebao biti obvezan?
Da, moguće je takvo rješenje. Kao i možda dozvoljavanje ulaganja jednog dijela tog portfelja u dionice i druge volatilnije klase imovine. No, treba razumjeti i da su sada, nakon događaja iz 2022., fondovi kategorije C podnijeli najveći dio udaraca, te naredni period više ne izgleda tako nepovoljno. Prošla godina, za obveznička tržišta, bila je jedna od najgorih u povijesti tržišta kapitala.

Možete li pojasniti kako obvezni mirovinski fondovi upravljaju rizicima u trenucima burzovnih previranja te koliko brzo mogu reagirati s obzirom na ukupnu veličinu svoje imovine od 18,5 milijardi eura?
Zbog veličine imovine hrvatskim obveznim mirovinskim fondovima zaista nije lako brzo mijenjati strukturu imovine, ali niti nije ideja za tako velike investitore baviti se “market timingom”. Suština je u strateškoj alokaciji imovine. Iz navedenog primjera možemo vidjeti da smo u početku ciklusa smanjivanja kamatnih stopa pojačano ulagali u obveznice, a naslućivanjem kraja tog ciklusa, izloženost smo smanjili na gotovo zakonski minimum.

Dodatno, velike globalne dionice u kakve ulažemo imovinu svojih članova, možemo relativno lako povećavati ili skraćivati, a hrvatske dionice teže možemo značajnije prodavati. Naravno, to niti na jedan način ne utječe na ukupnu likvidnost fondova, jer ulaganja u ostale kategorije imovine osiguravaju svu potrebnu likvidnost.

Broj članova dobrovoljnih mirovinskih fondova raste iz godine u godinu i dosegao je 429.000, no to je tek 26% ukupnog broja zaposlenih. Kako tumačite da dobrovoljni mirovinski fondovi u dva desetljeća nisu privukli veći broj članova?
Dobrovoljni mirovinski fondovi po svemu su sudeći dobri proizvodi i razuman način dodatne štednje za umirovljeničke dane. Po mom sudu, rast broja osoba koje štede u dobrovoljnim fondovima nije pitanje njihovog oglašavanja i prodaje.

Više je pitanje mogućnosti građana da štede. Kako će plaće rasti, što se sada već događa u određenoj mjeri, tako će, nadamo se, standard građana rasti i štednja u dobrovoljnim fondovima sigurno povećavati. Jer je zasigurno mudro štedjeti za starost, a dobrovoljni mirovinski fondovi su dobar proizvod za to.

Obvezni mirovinski fondovi bili su kritizirani i zbog visine naknade koju naplaćuju. Kako to komentirate?
Naknade koje mogu naplaćivati hrvatski obvezni mirovinski fondovi od početka našeg rada smanjuju se iz godine u godinu kako raste naša imovina. Ove godine naknada za upravljanje koju naplaćujemo iznosi 0,27% na imovinu pod upravljanjem. Za razumijevanje, moguće je dovoljno navesti da se u OECD-ovom izvještaju o mirovinskim fondovima u svijetu izričito navodi primjer Hrvatske koja je postavila jednu od najnižih gornjih granica naknade za upravljanje. Dakle, među svim zemljama ističemo se po niskoj naknadi za upravljanje.

Financijski analitičari tvrde da povećanja atraktivnosti domaćeg tržišta kapitala nema bez novih izdanja. Kakva bi izdanja voljeli vidjeti mirovinski fondovi i što oni mogu učiniti u motiviranju kompanija u izlasku na burzu?
Mišljenja sam da su mirovinski fondovi do sada učinili sve što su mogli. Od početka rada postali smo najveći ili barem važni dioničari gotovo u svim većim hrvatskim dioničkim društvima kao što su Podravka, Končar, Atlantic, Luka Ploče, Luka Rijeka, HPB.

Podržali smo gotovo sva dionička društva koja su se odlučila za izlazak na burzu – Span, Meritus ulaganja, Arena Hospitality Group, Stanovi Jadran, CIAK. Nakon što nam se činilo da na našem tržištu nema dovoljno novih projekata, počeli smo sami kreirati prilike za ulaganja, kao što su naša ulaganja u Professio Energiju, Quattro Logistiku, Helios Faros, Modru Špilju, Vis. Za razliku od početnih godina našeg rada, mislim da danas svi ambiciozniji poduzetnici koji su u potrazi za kapitalom i razvojnim prilikama znaju da u Hrvatskoj postoje mirovinski fondovi kojima se mogu obratiti da razmotre njihove poslovne planove.

Možda se javnosti čini da toga nema puno, no vjerujte mi, bilo bi jako loše kada naše kompanije ne bi imale taj “bazen nacionalne štednje” kod mirovinskih fondova za koji znaju da će razmotriti svaki razuman domaći poslovni poduhvat.

Prema Hanfinim podacima za svibanj, u domaće dionice obvezni mirovinski fondovi uložili su 12,6 posto imovine. Trebaju li i mogu li OMF-ovi više podržati domaće dioničko tržište?
Domaći poduzetnici znaju da se mogu obratiti mirovinskim fondovima koji će pažljivo razmotriti njihove poslovne planove i donijeti odluku hoće li ih podržati. Što se tiče uloženog postotka, ako hrvatska ekonomija bude producirala puno novih mogućnosti, taj postotak može i rasti. Naravno, realniji je ishod da će naša ulaganja u strane dionice rasti, jer je u ovom dijelu portfelja diverzifikacija rizika puno bitnija. No, kako nam imovina raste iz godine u godinu, ne vjerujem da će ponestati sredstava za podršku svakog racionalnog hrvatskog projekta.

Mirovinskim fondovima omogućeno je i ulaganje u infrastrukturu. Kakva ulaganja u tu vrstu načelno zanimaju mirovince, jesu li to prometnice, obnovljivi izvori energije, nešto treće?
Nama su takva ulaganja omogućena, no nema puno projekata. Uložili smo u Luku Rijeka i Luku Ploče. Sami smo krenuli s dioničkim društvom za energiju (Professio Energija). Ranije smo razgovarali o autocestama i zračnim lukama. Po meni, bitno je da sustav postoji, da proizvodi dobre ishode, a projekti će se pojaviti kada se poklope okolnosti. Loše bi bilo da se dobre okolnosti poklope, a nema nacionalne štednje koja može podržati takve projekte.

Mirovinski fondovi lani nisu preuzeli udjel u Fortenovi. Što se točno dogodilo i zašto su mirovinski fondovi smatrali da je stjecanje udjela u Fortenovi dobra prilika?
Mirovinski fondovi su prošle godine prepoznali mogućnost ulaganja u Fortenovu, odnosno kupovinu udjela od sankcioniranih dioničara. Pristupili smo razgovorima, obavili due diligence. Nitko nas nije poticao, to je bila naša samostalna odluka, a svako je društvo procesu pristupilo sa svojim razumijevanjem rizika i potencijala investicije. Kako se radilo o vrlo velikoj investiciji, zbog razumno postavljenih limita ulaganja u jednu kompaniju, za transakciju je bila potrebna participacija sva četiri obvezna mirovinska fonda.