Poslije onih tragičnih događaja u Srbiji početkom svibnja, u Beogradu se sve promijenilo preko noći; ozračje sve više podsjeća na Teheran siječnja 1979. U skoro nadrealnom ozračju, u kultnom beogradskom restoranu Madera miješaju se stari stalni gosti, članovi stare elite s trenutačno vidljivo nervoznom i uplašenom nouveau-riche klijentelom, uglavnom povezanom sa Srpskom naprednom strankom, u sjeni nebodera i novih hiper-luksuznih stambenih kompleksa, većina kojih vjerojatno nikada neće biti potpuno useljeni, a iza čije izgradnje nerijetko stoje i sportaši.

A legendarni sportski novinar i komentator, voditelj YouTube kanala Sportsko-politička Galaksija Milojko Pantić odličan je sugovornik na tu temu. U intervjuu za Poslovni dnevnik iznio je svoja stajališta o stanju u Srbiji i povezanosti kriminala, vlasti i sporta.

Crvena Zvezda je proljetos osvojila i treću uzastopnu dvostruku krunu u Srbiji. Njen predsjednik Zvezdan Terzić izjavio je pritom: “Želja nam je da nam navijači budu ponosni i u Ligi prvaka”. Tko su ti ponosni navijači?

Prema riječima Milojka Pantića, u pitanju je obična interesna grupa, od 5-6000 članova koji su de facto postali vlasnici kluba sa članskim iskaznicama koje izdaju sami sebi, čime je Crvena Zvezda postala jedini profesionalni nogometni klub u Europi čiji su vlasnici tzv. navijači. Za Pantića je tako prvak Europe iz 1991. godine postao klinički mrtav ili u najboljem slučaju “mjehur od sapunice”, jer se ni danas ne zna zapravo čija je blagajna i gdje završava profit od međunarodnih natjecanja.

“Tragediju Srbije pojačavaju mnoge ugledne javne ličnosti, poglavito umjetnici i sportaši, tako što su izgubili istinu o Vučiću”, parafarzira njemačkog filozofa Martina Heideggera Pantić koji je naročito kritičan prema Srpskom nogometnom savezu.

Krovna nogometna institucija u zemlji izabrala je za predsjednika Dragana Džajića koji je dres kluba u kojem se proslavio, Crvene Zvezde, poklonio pravomoćno osuđenom ratnom zločincu Draganu Vasiljkoviću. Potpredsjednik Saveza je, kaže Pantić, “političar u pokušaju”, nekadašnji Ministar poljoprivrede, Branislav Nedimović, a izbornik Dragan Stojković, kojega su, kako kaže, navijači, neformalni vlasnici kluba, izbrisali s popisaa povijesnih kupskih zvijezda.

Konačno, ne postoji zemlja u kojoj sportsko društvo smjenjuje upravu nogometnog kluba, koji je višestruki šampion, taj isti klub kasnije istupa iz tog istog sportskog društva, a to društvo kao osnivač zabranjuje mu da igra na stadionu koji je još u vlasništvu Ministarstva obrane Srbije, te da nogometni klub nosi ime Partizan.

Poslije svega viđenog, poslije očitog fijaska od Vučićevog kontramitinga, “povijesnog skupa”, te kasnijeg opkoljavanja Radio-televizije Srbije od strane građana koji prosvjeduju, Pantić se osrvnuo i na izjavu i donedavne članice Glavnog odbora vladajuće Srpske napredne stranke i nekadašnje savjetnice bivšeg Predsjednika Srbije Tomislava Nikolića Stanislave Pak: “Mi ili on, dotle došlo!”.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

“Vučić je očekivao da će od 600.000 članova, koje je instalirao u svim državnim institucijama i javnim poduzećima, barem polovica doći na jedini miting vlasti protiv oporbe. Došlo je svega oko 50.000 ljudi, i to o trošku građana Srbije. Istovremeno su inscenirani sukobi na Kosovu, ne bi li se impresionirala javnost dizanjem borbene spremnosti Vojske Srbije. Za sadašnju situaciju u Srbiji jedino su rješenje ostavke vladajuće garniture i prijelazna vlada”, ističe Pantić.

U posljednjem financijskom izvješću Telekom Srbija A.D. navodi se da se gubitak tvrtke-kćeri Arena Channels u 2022. popeo na čak 160,9 milijuna eura. Kako je moguće da je nacionalni telekom operater ušao u tako loše ulaganje? Koja je politička i financijska pozadina iza osnivanja firme Arena Channels i kakva je njezina uloga u oblikovanju javnog mnijenja u regiji?
Odavno je poznato: tko drži ekonomsku bazu države, taj upravlja društvom. Režim Aleksandra Vučića najprije je osvojio parlament, potom je preko Skupštine Srbije, zakonskim aktima o pravosuđu amnestirao tu granu vlasti, da bi privatiziranjem službi sigurnosti potpuno ovladao vlastodržačkom vertikalom u čitavoj Srbiji. Postavši 2017. predsjednik države, Vučić je krenuo u okupaciju i stavljanje pod kontrolu kompletne ekonomske baze društva. Počeo je od financijski najprofitabilnijih Elektroprivrede i Telekoma Srbije.

Njihove blagajne i fondove pretvorio je u svoje izvore financiranja svega što mu je palo na pamet. Svo to vrijeme on u javnosti napada ljude iz prethodne vlasti kao navodne političke oponente i najveće lopove i tajkune u Srbiji. A iza tog lažnog neprijateljstva krije se suradnja u biznisu i financijama, prije svega na planu medija, iako postoji suradnja i u drugim područjima. TV kanal Arena sport stvoren je u prvom desetljeću 21. stoljeća, kada je na vlasti bila tzv. demokratska oporba, skraćemo DOS.

Komentirao sam nogomet za njih i znam da su kompaniju osnovali četvorica ljudi iz DOS-a. Tu privatnu tvrtku, dok su bili vlast, prodali su za nerazmjerno veći novac od uloženog, javnom poduzeću Telekom Srbija. Dolaskom na vlast, i Vučić radi isto jer je Telekom pretvorio u “kravu muzaru” kada su mediji u pitanju. Prvo je za stotine milijuna eura Telekomovog novca kupljena minorna kablovska televizija Kopernikus iz Niša. Potom list Kurir, kojemu Telekom otvara i TV kanal.

Po istom principu Telekom postaje vlasnik TV Tanjug, nedavno je pokrenut i TV Informer.Istovremeno, Telekomu je naređeno da za enormnih 600 milijuna eura kupi pravo prijenosa Premier League za Arena channels.

Naveli ste da dugovanja SD Crvena Zvezda službeno iznose 76 milijuna eura, dok je neslužbeno dug kluba znatno veći, više od 100 milijuna eura. Tko pokriva te gubitke?
Kao i za sve u zemlji Srbiji, i za financiranje popularnih nogometnih klubova pita se, i odlučuje predsjednik Srbije. On najbolje zna da su Zvezda i Partizan došli u dužničko ropstvo i da i dalje posluju iako duguju silne milijune eura za poreze, komunalne usluge, električnu energiju, da plaće zaposlenima i nogometašima i ne spominjemo. Vođe Delija koji su rušili Miloševića danas su jači od Vučića i on se samo njih plaši. Dao im je Zvezdu praktički u vlasništvo samo da ne budu protiv njega. Plaća ih našim novcem da budu njegova pretorijanska garda i da nasiljem rasturaju prosvjede protiv njega.

Ovi navijači Zvezde koje je Kosovska policija uhapsila kao batinaše na Sjeveru Kosova on je platio po 5000 eura svakoga. Tu su korijeni Zvezdinih dugova koje on “pegla” pomoću para građana.

Naveli ste da su promjenom statuta vlasnici FK Crvena zvezda postali svi članovi kluba? Koja je uloga tvrtke Ultra Kop (neslužbene nasljednice Minel Inženjeringa), koja redovito dobija natječaje za radove u RB Kolubara i ostalim dijelovima EPS-a, u financiranju kluba i izvlačenju novca iz kluba?
Nema tu nikakve uloge, jer oni su neformalni vlasnici Zvezde koji su Vučiću nabili kompleks inferiornosti. Svi su u isto vrijeme i suradnici Službe, a služe za razne prljave poslove, od razbijanja gay parada i paljenja stranih veleposlanstava, do navodne obrane Kosova. Ali to samo verbalno i preko crkvenih koreografija na stadionu Zvezde za vrijeme utakmice.

Zato se od 2012. godine na Marakani ne čuje skandiranje “Uprava napolje” (jer oni su uprava), a kamoli “Vučiću odlazi”. Crvena zvezda i Partizan više nisu nogometni klubovi, već parapolicijska i parapolitička udruženja, a njihovi stadioni su pretvoreni u političke, kleronacionalističke propagandne tribine.

Kakvu ulogu igra sport za trenutačnu vlast u Srbiji? Na čelnim pozicijama sportskih saveza redovito se ukazuju ljudi koji veze sa sportom nemaju, a često se iznose tvrdnje o reketiranju sportaša i njihovoj ulozi u pranju novca sumnjivog porekla, mahom kroz građevinske projekte? Imate li više informacija o tom fenomenu?
Vučićeva vlast u Srbiji, preko te famozne Službe, kako kolokvijalnim jezikom zovemo nereformirane institucije državne sigurnosti još iz komunističkih vremena, drži pod kontrolom sve sportske organizacije i klubove. Da stvar po srpsko društvo bude još gora, gotovo svi sportski dužnosnici su njeni suradnici.

Dokaz je smjenjivanje Filipa Zeptera s mjesta predsjednika Olimpijskog komiteta Srbije poslije samo tri mjeseca od izbora. Razlog? Nije dozvolio da oni upravljaju njegovim novcem koji je htio uložiti u sport. I što je najtragičnije, mnogi vrhunski sportaši i svjetski asovi iz čistog koristoljublja podržavaju torturu i diktaturu predsjednika.