Čini se da su javni naručitelji i izvođači radova na pragu rješenja koje bi napokon trebalo rasvijetliti kako će se aneksirati ugovori dodijeljeni na javnim natječajima, uz priznanje većih troškova i isplate viših cijena iznad ugovorenih fiksnih iznosa.

U članku 627. Zakona o obveznim odnosima, koji omogućava takve izmjene, leže milijuni eura, a sad Ministarstvo regionalnoga razvoja i fondova EU (MRRFEU) za sve njih priprema upute o provođenju Vladina zaključka iz lipnja 2022. – za priznanje povećanja cijena izvođačima radova.

Dokument je u završnici, uskoro se očekuje objava, a kroz to i 10-ak odgovora na ključna pitanja. Jedno od njih već je u sklopu svog mišljenja iz svibnja riješilo Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine po kojem se u priznavanju viših cijena ne računa razdoblje od davanja ponude nego sve kreće od potpisa ugovora, što znači da za to razdoblje koje traje pola godine pa i više, izvođači ne mogu računati na obeštećenje.

Dodatno je intrigantno što se u mišljenju navodi da se obračun može raditi od dana ponude ako je tako DON-om predviđeno. No u većini slučajeva nije tako navedeno tako da u sektoru sad postoji zaštićena manjina izvođača, dok je većina nezaštićena.

Usto, lanjske izmjene Zakona o javnoj nabavi problem čine krupnijim, jer se po zakonu cijena može povećavati za 50%, a raniji je limit bio 30%, pa su narasli apetiti, ali i problem što manjka instrukcija kako.

“Donošenje upute dobra je prigoda da se svi problemi koji su se nakupili u dvije godine razriješe. Imamo dosta informacija kako bi to trebalo biti riješeno što je važno za kontrolna tijela koja odobravaju novac naručiteljima, ali nam je nedostajala nadležna institucija koja će sve to formulirati kroz upute”, kaže odvjetnik Mićo Ljubenko dodajući da postoji izvjestan rizik ako će uputa biti preopćenita, jer bi posljedica bila da javni naručitelji i dalje neće htjeti riskirati u povećanju cijene.

Prvi korak ka rješenju, podsjetimo, datira iz kolovoza 2021., kad je Ministarstvo pravosuđa i uprave dalo mišljenje glede pitanja cijena radova i smjera da se sve isključivo referira na ukupnu cijenu.

Uslijedio je prvi Zaključak Vlade u rujnu 2021., u veljači 2022. donesene su smjernice HGK-a i u lipnju 2022. i drugi zaključak Vlade. Iz svibnja je bitno mišljenje resora ministra Branka Bačića, a sad se čeka na ove upute o kojima vlasnik Kamgrada Dragutin Kamenski iznosi svoja pozitivna očekivanja. U uključivanju MRRFEU-a on vidi izglede za konačno rješenje prijepora koji na relaciji ugovornih strana dugo traju unatoč Vladinom zaključku.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Kako taj zaključak daje više mogućnosti i tri metodologije, a sve je na volju ugovornih strana da se oko toga dogovore, Kamenski svjedoči da je teško postići dogovor o tome koja se metodologija primjenjuje. To otežava izradu obračuna razlike u cijeni pa, kaže, izostaju potrebne uplate.

Mi trebamo određena pojašnjenja oko izbora metode – između dokumentarne, indeksne i klizne skale, a kod toga moramo biti konzistentniji. Problem je što te metodologije ne daju isti rezultat. Neke su povoljnije za naručitelje, neke za izvođače, a zbog nemogućnosti usklađivanja i dogovora ne provodi se Vladin zaključak.

Nadamo se da će ova uputa pomoći u tome da se lakše dođe do rješenja kojim će se točno definirati obračun razlike u cijeni, a kad se riješe ti prijepori to će dovesti do plaćanja koja su građevinarima u poslovanju nasušno potrebna”, kaže Kamenski dodajući da su svi ti “projekti koje mi izvodimo u gubicima”.

Struka očekuje da će resor ministra Šime Erlića napokon dati odgovore na pitanja zbog kojih stvari u praksi ne funkcioniraju/H. Jelavić/PIXSELL

Scenarij bez presedana
SAFU, koji ima najviše takvih projekta, kao kontrolno tijelo druge razine također čeka upute od MRRFEU-a, upravljačkog tijela prve razine, po kojim kriterijima smiju priznavati povećanje cijena, a po kojima ne. Inače ovaj problem je raširen, i tangira kako cestarske i željezničke, tako i vodne projekte, a najviše zapinju projekti aglomeracija. Pod pritiskom su s i Hrvatske vode kao kontrolno tijelo jer isto nemaju instrukcije što priznati. Također, Grad Zagreb je za to angažirao zagrebački Građevinski fakultet da mu pomogne.

Ali svugdje je pitanje kako, pa to očito resor ministra Šime Erlića treba odgovoriti, jer ništa slično se nije dogodilo prije “buktinje” s cijenama materijala 2021. koja je poremetila tržište i ugovore s fiksnim cijenama dovela na tanak led.

Vlada je s jedne strane trasirala put kojim se omogućuje svim javnim naručiteljima da potpišu anekse i korigiraju cijene u ugovorima dodijeljenim na javnim natječajima, ali većina javnih radova sufinancira se iz EU fondova i javni naručitelji ne žele preuzimati rizik priznanja razlike u cijenama bez jasnih uputa što smiju priznati. Tko riskira, a odobrene veće cijene se ne priznaju, u sklopu refundacije na kraju bi ‘pod račun’ dobio – penalizaciju.

“Očekujem velik pomak. S obzirom na to da ministarstvo ne može mijenjati ugovore, potrebno je stručno tumačenje u pozitivnom smislu kroz koje će se dati model za anekse ugovora u postojećim, po meni štetnim FIDIC ugovorima, sve s ciljem ispravljanja šteta gospodarstvu.

Upute će biti jasna pravila za ubuduće”, navodi Mirko Habijanec, predsjednik HUP Udruge graditeljstva te čelnik građevinske kompanije Radnika. Upozorava na posljedice koje su vidljive na velikom usporavanju korištenja sredstava iz EU fondova, kao i samih projekata. Neki su izvođači stali s radovima, neki su radovi usporeni, jer, kaže, postoje tri problema.

Tri ključna problema
Prvi je od kada se priznaje razlika u cijeni – je li to od davanja ponude ili sklapanja ugovora. Drugi problem je rizik izvođača do 10% na ukupnu ugovorenu cijenu, što tvrdi da je teško prihvatljivo jer je u građevinarstvu zarada oko 5 – 6 %. Mi ne možemo, kaže, s 10% rizika poslovati. Kao treći problem navodi što u javnim projektima ne vrijede Uzance o građenju, nego FIDIC pravila čije je korištenje, tvrdi, financijski štetno i neučinkovito.

“To znači da se bavimo procedurama umjesto kvalitetom izvođenja radova, pa zbog toga privatni investitori po FIDIC-u ni ne rade”, zaključuje.