Je li moguće na uređeno tržište uvrstiti dionice dioničkog društva koje su na temelju međudioničarskog ugovora – jednog ili njih više, između različitih dioničara, opterećene obveznopravnim pravom prvokupa, a koje se odnosi na sve izdane dionice društva?

Ovo je aktualno pitanje iz područja primjene Zakona o tržištu kapitala, konkretnije glede slobodne prenosivosti dionica u slučaju da su iste opterećene obveznopravnim pravom prvokupa, ujedno šire zanimljivo jer se pokazuje da dionice nisu slobodno prenosive na tržištu kapitala u svim okolnostima, a posebno kada se razmatraju uvjeti za uvrštenje na uređeno tržište, i to zbog određenog važnog razloga za samo tržište.

Ovaj upit zaprimila je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa) te je na sjednici Upravnog vijeća održanoj 10. svibnja donijela i objavila svoje Službeno stajalište o slobodnoj prenosivosti dionica i uvrštenju, odnosno tako su postipili obzirom na to, kažu, da predmetni upit upućuje na nužnost poticanja, organiziranja i nadgledanja mjera za učinkovito funkcioniranje financijskih tržišta u smislu ujednačavanja postupanja subjekata nadzora.

Važnost stajališta

Nakon analize što se konkretnog slučaja tiče, odgovor koji su dali na postavljeno pitanje nije pozitivan, jer kako navode “izgledno je da bi u odnosu na mogućnost trgovanja dionicama tog izdavatelja, takva klauzula međudioničarskog ugovora, jednog ili više njih, izazvala poremećaje na tržištu”. Međutim, u svom Službenom stajalištu Hanfa očito upućuje širu poruku svima pa utoliko stajalište je po svom karakteru, sadržaju i dometua, sveobuhvatne prirode.

Regulatorni okvir vezano za slobodnu prenosivost dionica čini Zakon o tržištu kapitala te delegirana Uredba Komisije (EU) 2017/568) kroz odredbe kojima se propisuje što se smatra slobodnom prenosivošću vrijednosnog papira, te da se prenosivi vrijednosni papiri koji podliježu ograničenju prijenosa ne smatraju prenosivima, osim ako je malo vjerojatno da će to ograničenje izazvati poremećaje na tržištu. U tom kontekstu kao jednako važno uporište do izražaja dolazi od strane EK potvrđeni stav Europskog nadležnog tijela za tržište kapitala ( ESMA) u pogledu prenosivosti vrijednosnih papira i primjene Uredbe o prospektu. Delegirana uredba Komisije 2019/985, koja uređuje odobrenje prospekta, kako se iznosi, zahtijeva informacije u vezi s ograničenjima o slobodnoj prenosivosti vrijednosnih papira i podatke u vezi s lock-up ugovorima vlasnika vrijednosnih papira koji iste prodaju, što se u Službenom stajalištu detaljno iznosi.

U konkretnom slučaju njihova je analiza obuhvatila niz okolnosti, a rezultat u smislu negativnog stava ishodište ima u problemu koji bi nastao vezano uz potencijalne poremećaje na tržištu kapitala. Sve to dovodi se u vezu glede načelno mogućih nesavjesnih postupanja, jer kupci iz prezentiranih elemenata koji su zakonski određeni, temeljem prospekta ne mogu biti sa svime u svim bitnim odrednicima biti – upoznati.

Članak 454. ZOO-a

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

promo

A strana band: Poznata lica s malih ekrana pripremaju jedinstveni spektakl – očekuju se i posebni gosti iznenađenja

Prva okolnost koju navode predstavlja pravo prvokupa koje je ugovoreno između dioničara društva te se odnosi na sve dionice društva. Zatim to je i da je društvu kao izdavatelju takav obveznopravni odnos dioničara poznat, te je svjestan ovog ograničenja prijenosa, kao i da se ograničenje odnosi na sve izdanje dionice izdavatelja. Tu je i važna okolnost razdoblje na koje je ugovoreno pravo prvokupa, a ono je, kako se pokazuje, dulje od godine dana te je izgledno da će biti važeće barem nekoliko godina nakon uvrštenja dionica ili čak i dulje. Važna za prosudbu je i okolnost da ugovorno nije uređeno koji utjecaj bi kršenje klauzula navedenih u ugovoru imalo, odnosno bi li isto rezultiralo zahtjevom za naknadu štete, te koji bi bio učinak prema trećim stranama.

“S obzirom na to da Delegirana uredba Komisije 2019/98 zahtijeva uključivanje u prospekt informacija u vezi s ograničenjima o slobodnoj prenosivosti vrijednosnih papira, postojanje ovog prava prvokupa koje se odnosi na sve dionice izdavatelja moralo bi biti objavljeno u prospektu uvrštenja. U tom smislu se može pojaviti pitanje primjene članka 454. ZOO-a”, navodi Hanfa u svom službenom stajalištu.

Načelno, kako iznose povreda prava prvokupa nastala zbog činjenice da je vlasnik prodao stvar opterećenu ugovornim pravom prvokupa, a da o prodaji i njezinim uvjetima prethodno nije obavijestio ovlaštenika prava prvokupa ili ga nije točno obavijestio o uvjetima prodaje, nije dostatna za pobijanje kupoprodajnog ugovora. Stoga se u nastavku i iznosi sve o tome koje se pretpostavke trebaju kumulativno ispuniti, a po navedenom članku ZOO-a jedna od njih je i da je treći kao stjecatelj bio nesavjestan. Međutim, nesavjesnost se presumira ako je kupac prodao stvar i prenio vlasništvo na trećega ne obavijestivši prodavatelja, a trećemu je bilo poznato ili mu nije moglo ostati nepoznato da prodavatelj ima pravo prvokupa.

Preširoko ograničenje

“U takvom slučaju, prodavatelj može u roku od 6 mjeseci računajući od dana kad je saznao za taj prijenos zahtijevati da se prijenos poništi i da se stvar njemu proda pod istim uvjetima. S obzirom na to da bi navedeno pravo moralo biti javno objavljeno u prospektu uvrštenja, drugim potencijalnim kupcima na tržištu bi bilo poznato da pravo prvokupa postoji i da se odnosi na sve dionice društva, ali ne i činjenica je li jedna od stranki međudioničarskog ugovora obavijestila drugu o namjeri prodaje opterećenih dionica. U takvim uvjetima, kada svaka transakcija dionicama izdavatelja potencijalno može biti poništena, teško je tvrditi da ovakva klauzula međudioničarskog ugovora u odnosu na mogućnost trgovanja opterećenim dionicama ne bi izazvala poremećaje na tržištu”, navodi se u Službenom stajalištu.

Slijedom navedenog, Hanfa je kao nacionalno nadležno tijelo zauzela stav da je u ovom konkretnom slučaju “ograničenje postavljeno toliko široko da bi predstavljalo nemogućnost da bi se relevantne vrijednosne papire smatralo slobodno prenosivima. Navedeni stav da se u konkretnom slučaju dionice ne mogu smatrati slobodno prenosivima se, između ostalog, temelji i na činjenici da je u smislu citiranog članka 1. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/568 izgledno da bi u odnosu na mogućnost trgovanja dionicama tog izdavatelja takva klauzula međudioničarskog ugovora (jednog ili više njih) izazvala poremećaje na tržištu”.