Ulazak Finske u NATO toliko je veliki plus da će u perspektivi dugogotrajnog rata i velikih promjena koje se već sad događaju, svaki čas iskakati. Ulaskom Finske sjever Europe je opasniji, jer će Rusi također pojačati svoje kapacitete na tom području, ali je zato jači.

Ulazak Švedske, koji se očekuje u srpnju na summitu NATO-a u Vilniusu, nije obrambeno toliko bitan. Švedska je na neki način, zbunjena zemlja, iznenađena političkim i društvenim promjenama na svom tlu, razumljivo prestrašena kad im ruski MIG-ovi prelete preko Stockholma, ali još uvijek neodlučna kad je u pitanju jačanje obrambenih kapaciteta.

Pridružit će se i Šveđani i bit će predani i ozbiljni, kao u svemu čega se prime, a budući da su bogati i ugledni, i to će biti veliki simbolički dobitak. Posvuda su analize o tome koliko je velikodušan miraz što je Finska donijela u Savez. Za ilustraciju, Finska može brzo povući dvostruko više obučenih vojnika nego čak i Francuska.

Negativna poimanja Zapada
Pritom, godinu dana nakon početka rata u Ukrajini, očigledno je da ruska vojna sila nije tako ubitačna kako se mislilo, ali s druge strane, ruska ekonomija nikako da propadne! Ruska vatrena moć opada, moral nije visok, ali – nema propasti, nema inflacije, nema zabundanih babuški u redovima za osušeno povrće, a niti je povrće osušeno.

Sve je malo drugačije od onoga kako se zamišljalo. Do ulaska Finske, rasla je meka moć Rusije. Štoviše, i samog Putina. Konačno, to se može primijetiti i kod nas: žale se ukrajinske žrtve, ali se predbacuje Washingtonu i Bruxellesu i općenito Europskoj uniji da su inicirale rat, na primjer, poticanjem proeuropskih, prozapadnih demonstracija na Majdanu, i zatim faktičkim proširivanjem sfere utjecaja na Ukrajinu.

To se, navodno, nije smjelo dogoditi, jer se prekršio dogovor da se NATO neće dalje širiti, a sad se vidi da je Ukrajina faktički – makar ne i na papiru – članica NATO-a.

Taj narativ nam kaže da se Zapad bori protiv Rusije do posljednjeg Ukrajinca, pa se implicira da su zato Ukrajinci čak veće žrtve Zapada, nego Putina.

Amerika, koja se doživljava kao imperijalistička, sebična i nepravedna s jedne i Europa koja se doživljava kao slaba i birokratizirana s druge strane, liberalizam, kapitalizam, neoliberalizam, sve je pomiješano u antipatiji kojom se doživljava Zapad – i Putin onda ispada borac protiv te nepravde.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

U drugoj grupi simpatizera, kod koji nije borac protiv imperalizma, branitelj je tradicionalnih vrijednosti. Usred smo silno volatilnog perioda, ali pogledajmo kako će se to reflektirati na naše susjedstvo u regiji. Ako je Finska ušla u NATO, znači da je na istom mjestu gdje su sada, uz druge zemlje, i Makedonija, Albanija i Crna Gora.

Dobro, još ne znamo kakvi će nakon predsjedničkih, na kojima je Milo Đukanović izgubio od Jakova Milatovića, biti rezultati parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 11. lipnja, ali svakako je pitanje koliko će vlast ondje još biti beskompromisno prozapadna.

Naime, na pitanje – gdje politički i sigurnosno vidite svoju zemlju, na kojoj strani, kod nas će se odgovoriti da u Europi, na Zapadu. U Albaniji također. U Makedoniji za sad također. U Rumunjskoj također, u Bugarskoj zasad također. Ali u Crnoj Gori? Finska je unutra, Baltik je ojačan, ali događa li se finlandizacija naše regije?

Rusija kontrolira javno mnijenje u Srbiji i vanjsku politiku Beograda, kao što je, nakon Prvog svjetskog rata pa nadalje, kontrolirala Finsku. Doduše, finski identitet nije bio tako nesiguran. Uvijek bi radije birali Zapad, samo su se bojali, dok se nisu maksimalno osnažili i jako obogatili. Oni su igrali long game, koja nije na raspolaganju Vučiću.

Slično što Kremlj radi sa Srbijom, pokušat će s Crnom Gorom. Jakov Milatović odbio je Šešeljevu čestitku, ali nije Dodikovu, i blizak je s Aleksandrom Vučićem. Koalicijska vlada koja se očekuje nakon parlamentarnih izbora vjerojatno će biti slična, vanjskopolitički fluidna.

Fokus na sjeveru i istoku
Nema govora o tome da bi Crna Gora povukla priznanje Kosova, ili pak izašla iz NATO-a. Dakako, nema niti govora o tome da bi Crna Gora bila ruska krtica u NATO-u. Ima NATO dogovora koji nisu javni, ali o njima sigurno nije obaviještena Mađarska, a neće biti niti Crna Gora.

Fokus europske i američke politike u Europi je sjever i istok kontinenta, no i ovo što se događa na Balkanu, dovoljno je da se podignu obrve i naćule uši.

Bit će zanimljivo vidjeti hoće li jačanje NATO-a, jačanje Europe, rezultirati smanjenjem simpatije prema Putinu i na području Hrvatske i susjednih zemalja. Možda čak i da.