Na vječni počinak jučer je na zagrebačkom grbolju Mirogoj ispraćen legendarni hrvatski nogometni trener i izbornik, osvajač bronce na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj, Miroslav Ćiro Blažević.

Pokopan je u Aleji velikana, a uz obitelj ispratile su ga brojne poznate osobe iz hrvatskog javnog života, njegovi prijatelji, kolege treneri, igrači, suradnici i brojni građani. Uz izloženi odar izmjenjivale su se počasne straže koje su činili i članovi Dinamove šampionske generacije iz 1982., vatreni s kojima je osvojio broncu, te petorica izbornika hrvatske nogometne reprezentacije – Slaven Bilić, Igor Štimac, Niko Kovač, Ante Čačić i Zlatko Dalić.

Posljednjem ispraćaju prethodila je komemoracija u velikoj dvorani KD Vatroslav Lisinski na koju je došao cijeli državni vrh predvođen predsjednikom države Zoranom Milanovićem, premijerom Andrejom Plenkovićem i predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem.

Hrvatske zastave su, inače, jučer širom zemlje bile spuštene na pola koplja i zbog proglašenog Dana sućuti. Na komemoraciju u Lisinski stigle su, uz brojne proslavljene sportaše, i poznate javne ličnosti poput bivšeg potpredsjednika Vlade Zdravka Marića, predsjednika Uprave Ine Frane Barbarića, vlasnika nekadašnjeg Agrokora Ivice Todorića, ali i poznatih glumaca poput Tarika Filipovića, Emira Hadžihafizbegovića, Enesa Bešlagića…

Blaževiću je emotivan govor održao i hrvatski izbornik Zlatko Dalić, osvajač srebra i bronce na svjetskim prvenstvima kojem je Ćiro bio prvi trenerski učitelj.

“Odlaziš na neko drugo, bolje mjesto igrati drugo poluvrijeme. Ovo prvo, zemaljsko, nažalost, završilo je. Ponosni smo što smo bili dio tvog vremena, jer si bio dio svih nas. Da si ovdje, sve bi nas pogledao, nasmijao se, opsovao kako ti znaš i rekao: ‘Sine koliko je raje došlo zbog svog Ćire’. Šefe, došli smo svi, tvoja obitelj, tvoji prijatelji, tvoji sinovi iz 1982., iz 1998. Svi smo ovdje da ti se poklonimo i kažemo zadnji put – hvala. Ne bi ti dao da mi danas plačemo. Falit ćeš nam, Ćiro. Falit ćeš obitelji pogotovo. Supruzi, sestri, djeci, unucima. Falit ćeš i onima koji su te poznavali i onima koji nisu. Ušao si u naše živote, obitelji, domove. Falit će mi tvoja podrška, savjet, zaštita. Tvoje riječi koje sam tako pažljivo slušao i upijao. Falit će mi trener svih trenera. Ali Ćiro, ti si bio puno više od trenera. Ti si bio jedan, jedini i neponovljivi Ćiro…”