Tom Corley, financijski planer i autor knjiga o navikama bogataša, sada je objavio svoju petogodišnju studiju “Navike bogatih” koju je pokrenuo još 2004. godine, a koja ima za cilj kako objasniti kako najbogatiji ljudi na svijetu razmišljaju o svom novcu.

Corley kaže kako svaki od 225 milijunaša koje je intervjuirao spada u jednu od četiri kategorije:

1. Štediše-ulagači – bez obzira na svakodnevni posao, štednja i ulaganje čine dijelom njihove dnevne rutine. Stalno razmišljaju o pametnim načinima povećanja svog bogatstva.

2. Penjači u tvrtki – penjači rade za veliku tvrtku i posvećuju sve svoje vrijeme i energiju usponu na korporativnoj ljestvici sve dok ne dođu do višeg izvršnog položaja — s iznimno visokom plaćom.

3. Virtuozi – među najboljima su u onome što rade i visoko su plaćeni za svoje znanje i stručnost. Formalno obrazovanje, kao što su više diplome (npr. iz prava ili medicine), obično su uvjet.

4. Sanjari – svi pojedinci u ovoj skupini tragaju za snom, poput pokretanja vlastitog posla, postajanja uspješnim glumcem ili glazbenikom. Sanjari vole svoj posao, a njihova se strast očituje na njihovim bankovnim računima.

Put štediša-ulagač zahtijeva najmanje rizika, barem u usporedbi s težnjom za poduzetničkim snom ili umjetničkom strašću. Ali 88 posto milijunaša koje je Corley intervjuirao reklo je da je štednja posebno ključna za njihov dugoročni financijski uspjeh.

Prosječnom milijunašu u ovoj studiji trebalo je između 12 i 32 godine da akumulira neto vrijednost od 3 do 7 milijuna dolara.

europska zdravstvena politika

Romana Jerković upozorava na opasan zaokret EU-a

Fiskalizacija 2.0

Sigurnost e-računa: “Najveći strah i razlog zašto neki te usluge nude sumnjivo jeftine jest da će oni dilati vaše podatke”

Ispod su njihove tri najčešće navike koje svatko može usvojiti:

1. Štedjeli su 20 posto neto plaće

Svaki štediša-ulagač u studiji stalno je štedio 20 posto ili više svoje neto plaće, svaku plaću, piše N1.

Mnogi su to postigli automatskim povlačenja fiksnog postotka svoje neto plaće. Obično je 10 posto odlazilo na mirovinske račune koje je uplaćivao poslodavac, a ostalih 10 posto automatski se usmjeravalo na zasebni štedni račun.

Jednom mjesečno, štediše-ulagači bi zatim prebacili svojih akumuliranih 10 posto mjesečne ušteđevine na investicijski račun. Čak i ako je 20 posto u ovom trenutku previše, ušteda manjeg postotka dosljedno može pomoći da ispunite svoje financijske ciljeve za budućnost.

2. Redovito su ulagali dio u svoju ušteđevinu

Budući da su štediše-ulagači dosljedno ulagale svoju ušteđevinu, njihov se novac s vremenom povećavao.

Kad su počeli, kamate nisu bile značajne, ali nakon 10 godina počeli su gomilati značajno bogatstvo. Približavajući se posljednjim godinama njihovog radnog vijeka, bogatstvo štediša-ulagača naraslo je na prosječnih 3,3 milijuna dolara.

Milijunaši koji su pokrenuli posao nisu imali mogućnost uložiti svoju ušteđevinu, osobito u ranim fazama ostvarenja svojih snova. Bez obzira na ušteđevinu koju su imali, korištena je kao obrtni kapital kako bi se financirao njihov san.

Međutim, zanimljivo je da kada je većina tih poduzetnika postigla uspjeh u obliku raspoloživog novčanog toka, odmah su se okrenuli i počeli ulagati svoju zaradu.

3. Bili su izrazito štedljivi

Jedan od zajedničkih nazivnika za one koji su sami stekli milijune bila je štedljivost. Za ove milijunaše štedljivost je počela onog trenutka kada su primili svoju prvu plaću. Za poduzetnike, počelo je onog trenutka kada je njihov san stvorio dovoljno novčanog toka da im omogući štednju i ulaganje.

Biti štedljiv zahtijeva tri stvari:

– svijest – biti svjestan kako trošite svoj novac

– usredotočite se na kvalitetu – trošite svoj novac na kvalitetne proizvode i usluge

– povoljna kupnja – potrošite najmanji mogući iznos kupnjom po najnižoj cijeni

“Štedljivost sama po sebi neće vas učiniti bogatima. To je samo jedan dio slagalice “Navika bogatih”, a ima ih mnogo. Ali to će vam omogućiti da uštedite veću količinu novca. A što više imate ušteđevine, to više novca možete uložiti”, objasnio je Corley.