U Banskim dvorima već u 2023. priželjkuju nove odnose snaga među socijalnim partnerima unutar privatnog sektora, odnosno da i dalje jaka strana ne budu samo poslodavci, već i da ojačaju tamošnji sindikati, čije se pak članstvo već duži niz godina i u Hrvatskoj, kao i u brojni, člancima EU kontinuirano osipa.

Trend opadanja sindikalno organiziranog članstva u privatnim kompanijama traje godinama, dok na domaćem tržištu ipak postoje prve naznake eventualne promjene kursa u pogledu povratka na sindikalno učlanjivanje.

Dogovoreni brak
Priprema se teren na kojem bi kao zamašnjak redefinicije odnosa između dvaju socijalnih partnera mogao poslužiti Vladin poticaj jednom novom procesu. Srž plana predstavlja jačanje mehanizma kolektivnog pregovaranja među kompanijama u privatnom sektoru.

Kako je danas na snazi samo 20% kolektivnih ugovora, Vlada smatra da bi pokrivenost trebala rasti. Iščitava se to kroz plan za naredno razdoblje, uključujući i 2023., u kojem se prema najavama očekuju aktivnosti vezano za novi Zakon o radu, jer se kao jedan od ciljeva mimo zakonskog okvira najavljuje ciljano povećanje udjela KU-a na razini privatnih poduzeća, tako da se socijalni partneri oko svega ubuduće dogovaraju.

No, kako postići više kolektivnih ugovora u privatnom sektoru? Odnosno, kakva je budućnost kolektivnog pregovaranja u privatnom sektoru u Hrvatskoj, znači sukladno željama i volji obiju strana – poslodavačakoj i sindikalnoj. Odgovor ovisi i o tvrtkama u kojima sindikalno organizirano članstvo danas i dalje djeluje.

Za nove procese Vlada je pripremila novo rješenje koje je duboko pogrešno, tumači profesor Pravnog fakulteta u Zagrebu Viktor Gotovac. Kako navodi, u aktualnoj noveli Zakona o radu upućenoj u saborsku proceduru u drugo čitanje nalazi se i odredba kojom se definira da članovi sindikata mogu dobiti neka prava koja nemaju oni koji nisu članovi sindikata, i to u iznosu do dvostruke godišnje članarine, ali s time da prava mogu proizaći iz kolektivnih ugovora.

Takvo rješenje, smatra, otvara niz pitanja. Među ostalim, upitno je i s ustavnopravnog aspekta, a smatra da za RH nije dobro jer omogućuje, suprotno tradiciji, smanjivanje sadržaja zakona kojim se ostavlja socijalnim partnerima u situaciji u kojoj je niska razina sindikalne pokrivenosti i mnogo tvrtki i nema sindikate.

Nema logike ni da poslodavci nagrađuju članove sindikata, kaže, a na koncu, ističe, i nije posao države da se aktivno angažira pokušavajući motivirati radnike na veće sindikalno organiziranje.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

”Nema logike da poslodavci plaćaju radnicima njihov ulazak u sindikat i tako jačaju sindikat koji će potom pregovarati s poslodavcima. Neka sami sindikati i poslodavci vide što im treba, žele li kolektivni ugovor ili ne.

Jer, ovo je nalik na dogovoreni brak. Je li legitimno da poslovaci ne žele KU, je li legitimno da u nekim područjima nema sindikata? Ja tvrdim da je sve to legitimno, a želja središnje države ne znači ništa”, izričit je Gotovac.

Veća prava nečlanovima
Prema mišljenju profesora splitskog Ekonomskog fakulteta Željka Mrnjavca, iako još treba vidjeti hoće li navedeno rješenje proći, ovdje se problem sastoji u tome što nemamo razvijenu svijest o ulozi sindikata kod radnika u privatnom sektoru, dok se s druge strane pokazuje da je tradicija jako bitna stvar, kao i da se bez suradnje socijalnih partnera u privatnim tvrtkama ne mogu stvari bitno unaprijediti.

”Nova je odredba dvosjekli mač: to bi značilo da poslodavac ne mora zaposliti člana sindikata jer bi mu on bio skuplji radnik”, kaže Mrnjavac dodajući da to pored izbjegavanja zapošljavanja sindikalnih članova može dovesti čak i do ukidanja sindikata u poduzećima.

Kako on podsjeća, postoje različiti tereorijski modeli u ekonomiji, ali koji su zasnovani na praksi, upravo u odnosu na situacije u kojima bi sindikalizirani radnici imali posebna prava, jer poslodavac, u namjeri da bi izbjegao sindikalizaciju, može imati strategiju otpora.

”Kako bi uništio sindikate, poslodavac može dobrovoljno dati veća prava nečlanovima sindikata. To je poznati model menadžerske opozicije sindikatima”, tvrdi Mrnjavac.