Nakon što su posljednje dvije godine cijene industrijskih metala rasle, u lipnju je zabilježen dramatičan preokret. Cijena bakra, koji se zbog široke upotrebe u raznim industrijama uzima kao glavni indikator zdravlja ekonomije, naglo je pala i to s rekordnih 10,730 dolara u ožujku na 7,591 dolar krajem svibnja, dakle za 29 posto, pokazuju podaci s Londonske burze metala.

Najveći je to kvartalni pad njegove cijene od 2011., upozoravaju svjetski mediji. Bakar nije usamljen. Od lipnja padaju i cijene ostalih metala.

Igor Vrdoljak, predsjednik Uprave Metal producta, metaloprerađivačke kompanije specijalizirane za obradu metala, kaže da je cijena čelika s oko dva eura po kilogramu u lipnju pala na 1,10, 1,15 eura u srpnju. Aluminij je pak s 7,20 eura po kilogramu pao na 5,70.

Vrdoljak ima svoje viđenje uzroka snažnom padu cijena industrijskih metala. Po njemu, glavni je uzrok početak recesije u autoindustriji koja je kaže, stala. “Oni su najveći potrošač industrijskih metala, ali i najveći generator potrošnje. Čega će se ljudi najviše odreći u krizi? Odreći će se kupovine automobila” ističe Vrdoljak.

Posljedice bi bile katastrofalne jer bi to dodatno srušilo potrošnju. O istima ne želi špekulirati. Zbog ovisnosti jednih o drugima u svjetskom, posebno europskom gospodarstvu, pad potrošnje najjača europska gospodarstva, njemačko i francusko, nekako će potaknuti, smatra Vrdoljak.

“Ako periferija, odnosno mi i nama susjedne države, nećemo proizvoditi, Njemačka neće imati svoj finalni proizvod. Ona ovisi o nama jednako kao što mi ovisimo o njoj. Daljnji se pad stoga nekako mora zaustaviti”, kaže predsjednik Uprave Metal producta.

Autoindustrija, koja se od početka koronakrize bori s nestašicama (posebno poluvodiča) tako bi mogla biti naznaka smjera u kojem ide europsko, pa i svjetsko gospodarstvo. U konačnici cijene industrijskih metala odraz su onoga što investitori očekuju.

A ona pak, sudeći po trenutnim cijenama, sugeriraju da očekuju usporavanje industrijske proizvodnje. Isto je, doduše, već i počelo. Pokazuje to i istraživanje S&P Global prema kojem je industrijska proizvodnja u eurozoni smanjena prvi put u više od dvije godine, dok uslužni sektor, uslijed inflacije, stagnira.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Industrijska je proizvodnja u najjačem svjetskom gospodarstvu, onom SAD-a, pak pala na najniže razine u posljednja 23. mjeseca. Kineska je proizvodnja također u padu.

Tko će i kako potaknuti potražnju koja će pak potaknuti proizvodnju još se uvijek ne da naslutiti. Sve to cijene metala gura prema dolje.

Pa ipak, u AD Plastiku, najvećem domaćem proizvođaču koji ovisi o stanju u automobilskoj industriji i koji krizu u istoj itekako osjećaju, ipak su optimistični.

“Dobar pokazatelj je što su povećane razvojne aktivnosti proizvođača automobila, što potvrđuju i novougovoreni poslovi”, kaže Marinko Došen, predsjednik Uprave AD Plastika. Dodaje da je neupitno da će potražnja za komponentama koje proizvode rasti, no upozorava da je razdoblje u kojem posluju izazovno i nimalo jednostavno.

Prekomjerne zalihe
“Situacija s kojom se naša industrija suočava potrajat će još neko vrijeme, ali budućnost automobilske industrije sigurna je i značajno bolja od sadašnjosti”, optimističan je.

Anđelko Kaščel, predsjednik Uprave Laser Ing-a, kompanije koja se bavi rezanjem metala, priča pak da je na tržištu metalnih sirovina, nakon početka rata u Ukrajini, zavladao pravi kaos.

“Turci su otpadni metal otkupljivali doslovno na brodovima i nisu pitali za cijenu”, ističe. Neizvjesnost je, kaže sve navela da kupuju velike količine metala, pa tako i ovu zagrebačku kompaniju.

“U normalnim vremenima držim 80 tona materijala na zalihama. Kada je rat počeo nabavio sam više od 1700 tona. Ostalo mi je još 400 tona na skladištu. No to nije normalno. Takva velika kupovina i držanje ovih količina opterećuju poslovanje i financijski i logistički”, ističe.

Ovakvu su praksu, gomilanja zaliha, mnogi prakticirali. Prema Kaščelu, sve je to dovelo do nerealno visokih cijena industrijskih metala, a koje se sada, kaže, napokon spuštaju na normalne razine.

Vrdoljak iz Metal producta pak dodaje da su i trgovci napunili skladišta, i to već sredinom prošle godine. “Kupovali su i držali cijene. Sada kada je potražnja pala pokušavaju se riješiti sirovine i cijene padaju”, ističe.

Da je, jednako kao i kod energenata, priča složena i da ima malo veze s tržišnom ekonomiju govori i podatak o tome kako se formira cijena industrijskih metala. U njihovu cijenu, naime, ulazi i prerada te trgovačka premija, odnosno biljeti.

Prije krize, udio trgovačkih biljeta i prerade u ukupnoj je cijeni industrijskih metala bio 20, a danas je oko 60 posto, kažu nam sugovornici, dodajući da su trgovačke premije čak i više od prerade koju pak dodatno opterećuju cijene energenata.

Dalji pad znači slom
Posljedica je pad potražnje kojoj svjedoče u C.I.O.S.-u, kompaniji koja u Hrvatskoj prikupi najveće količine metalnog otpada i koja je na krilima velike potražnje posljednje dvije godine upeterostručila izvoz metalnog otpada (sa 100 na 500 tisuća tona) te ostvarila rekordan prihod.

Željko Teufel, član uprave CE-ZA-R-a, koji posluje unutar C.I.O.S-a, kaže da svjedoče “značajno manjoj potražnji uz daljnji pad cijena metalnih sekundarnih sirovina”.

Što budućnost donosi teško je prognozirati. Daljnji pad cijena, kažu sugovornici, ne bi bio dobar. No jesen će, kažu, dati jasniju sliku stanja na tržištu.