Automatizacija i digitalizacija mogu biti prilika za osobe s invaliditetom.
Haris Kadenić, direktor marketinga ManpowerGroup SEE, govori o problemima i prilikama zapošljavanja osoba s invaliditetom, prednostima inkluzivnog radnog okruženja te kako povećati njihovu zapošljivost.
Kao globalna tvrtka u području ljudskih potencijala, koliko se susrećete sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom?
Haris Kadenić, direktor marketinga ManpowerGroup SEE, govori o problemima i prilikama zapošljavanja osoba s invaliditetom, prednostima inkluzivnog radnog okruženja te kako povećati njihovu zapošljivost.
Kao globalna tvrtka u području ljudskih potencijala, koliko se susrećete sa zapošljavanjem osoba s invaliditetom?
Procjenjuje se da od 2020. godine petina stanovništva EU-a ima neku vrstu invaliditeta, no zapošljavanje dotične skupine nažalost je još uvijek povezano s nizom prepreka i predrasuda. Kao globalni lider na području ljudskih potencijala, naravno, svakodnevno se susrećemo s osobama s invaliditetom te ih kontinuirano i aktivno pokušavamo uključiti u selekcijske procese naših klijenata, gdje uz ulogu posrednika u zapošljavanju svoj rad doživljavamo i kroz edukacijsku prizmu; ne bi li svim dionicima tržišta rada objasnili kako ranjive skupine kao osobe s invaliditetom nisu “teret” kompanijama, već dapače, često puta prevaga koja jača kvalitetu, produktivnost, ali i empatiju zaposlenika.
Ponosni smo što je naše načelo društveno odgovornog poslovanja prepoznato i od strane Ethisphere instituta, gdje trenutno kao grupacija držimo titulu jedne od najetičnijih kompanija na svijetu, 13. godinu zaredom.
Kako djelujete u 80 zemalja, imate li saznjanja u razlikama pri zapošljavanju osoba s invaliditetom u pojedinim zemljama i zbog čega je to tako? Što smatrate najvećom zaprekom nji9hovog zapošljavanja?
Primjetno je da “treće zemlje” imaju puno manju zapošljivost osoba s invaliditetom nego razvijene zemlje zapadne hemisfere. No i u većini razvijenih zemalja službena stopa nezaposlenosti osoba s invaliditetom u radno sposobnoj dobi najmanje je dvostruko veća od onih bez invaliditeta.
Osobe s invaliditetom imaju dakle dva do tri puta veću vjerojatnost da će biti nezaposlene od ostalih. U okviru SEE klastera primjetili smo da je prepreka za zapošljavanje trojaka: neotvorenost poslodavaca i nepoznavanje mogućnosti, zatvorenost samih OSI i neefikasnost zakona.
U Hrvatskoj se često ističe kako obrazovanje ne prati potrebe tržišta rada, a taj problem je prisutan i kod osoba s invaliditetom. Jeste li se susretali s time?
Ekonomija i tržište rada prolaze kroz brze ekonomske transformacije vođene povećanom digitalizacijom i automatizacijom. Te promjene ubrzavaju potražnju za novim vještinama te donose potencijalne probleme za osobe koje nemaju jednake životne predispozicije, mogućnosti pristupa obrazovanju i konkurentnosti na tržištu rada.
Mnogi ljudi suočavaju se s poteškoćama u praćenju novih potreba za vještinama, nisu u mogućnosti poboljšati svoje postojeće kvalifikacije te riskiraju da budu istisnuti s tržišta rada. U tom smislu briga za osobe s invaliditetom u kontekstu zapošljavanja postaje još važnija zadaća, i naša dužnost kao zrelog i odgovornog poduzeća, ali i društvenog aktera.
Ali ove “prijetnje” ujedno mogu postati i prilika, naročito za sobe s invaliditetom, jer automatizacijom i digitalizacijom, edukacija postaje dostupna globalno, a novi, hibridni načini rada, mogućnost za što većom inkluzijom. Ukoliko svi dionici na tržištu, od obrazovnih institucija do učesnika na tržištu rada, shvate i prihvate prednosti tehnologije i olakšice koje ona donosi, možemo se nadati pravednijem i otvorenijem društvu.
Mnoge tvrtke ne čine razlike i zapošljavaju osobe s invaliditetom, čak što više, ističu kako različitost samo doprinosi boljem uspjehu tvrtke. Slažete li se s time i na koji način osobe s invaliditetom donose tu razliku?
Brojna istraživanja su pokazala kako zapošljavanje osoba s invaliditetom prenosi i promiče inkluzivno radno okruženje, potiče empatiju na radnom mjestu (osobina koju je važno imati u radu s kupcima i klijentima) i može poboljšati percepciju tvrtke sa stajališta potrošača. Između ostalog te osobe su često puta pouzdanije, lojalnije, imaju veću produktivnost i motiviranost od ostalih zaposlenika, a daju nam i idealnu priliku da dublje spoznamo perspektivu dijela naših klijenata koji su također osobe s invaliditetom.
Pravilno uvođenje principa i strategije diverziteta i inkluzije,zapravo dokazano (na osnovu članaka i evaluacija velikih kompanija sa ovom strategijom) doprinosi boljem uspjehu kompanije. Naravno, ne smijemo zaboraviti ni marketinški i PR aspekt, no on bi prvenstveno trebao biti u službi osvještavanja ostalih kompanija, poziva da se tržište mijenja u pozitivnom smijeru, a tek sekundarno služiti za samopromociju.
Koji bi po vama bio najbolji put uključenja osoba s invaliditetom u svijet rada? Koliko u tome mogu pomoći tvrtke koje se bave ljudskim potencijalima?
Prije svega, jača dvosmjerna komunikacija između dionika na tržištu, te puno više istraživanja stvarnih potreba i jednih i drugih. Nakon toga pravilne procjene osoba prilikom zapošljavanja i procjene njihovih motiva rađe nego isticanje njihovih “nedostataka”.
I s treće strane razvoj ljudi, njihovih karijera, znanja i shvaćanja društvenih normi, podjednako i kod zaposlenika kompanija, kao i tražitelja posla. Samo tako možemo zajedno doći do stanja svijesti i tržišta u kojem svi imaju jednaka prava i jednake šanse. Promijenimo paradigmu komunikacije i počnimo isticati prednosti, prije nego nedostatke!
* Sadržaj omogućio ManpowerGroup
