Predviđa se da će do 2050. oko 68% stanovništva svijeta živjeti u gradovima, što će rezultirati porastom zagađenja bukom. Da je problem buke već ogroman, govori i podataka je u svijetu prema procjenama trenutno više od 1,3 milijarde ljudi pogođeno oštećenjem sluha.

To pokazuje da, unatoč velikim naporima koji se ulažu u reguliranje razine buke, urbanizacija stanovništva ima suprotnu tendenciju i uzrokuje povećanje buke. Pitanje glasnih tvornica se redovito rješava njihovim izmještanjem iz naseljenih sredina tako da su, za razliku od vremena rane industrijalizacije, industrijska postrojenja u gradovima većinom smještena u industrijskim zonama.

Buka utječe na zdravlje ljudi i to primarno na sluh, ali ima i sekundarne efekte kao što su kardiovaskularne bolesti, povećanje stresa i napetosti, smanjenje radne produktivnosti i koncentracije, nesanica, kronični umor, itd.

Zato su tvrtke generalno zainteresirane riješiti problem buke na radnom mjestu svojih zaposlenika, dok ih zakonska regulativa tjera smanjiti emisiju buke u okolišu tako da kod najbližih boravišnih prostora bude unutar dozvoljenih granica.

Najučestaliji izvori
Kako pojašnjava prof. dr. Kristian Jambrošić, voditelj Auralizacijskog laboratorija Zavoda za elektroakustiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER), a od ove godine i glavni tajnik međunarodne organizacije za buku I-INCE (International Institute of Noise Control Engineering), cestovna buka je glavni izvor buke okoliša u Europi, baš kao i u Hrvatskoj. Razini buke cestovnog prometa većoj od Lden = 55 dBA izložen je približno svaki četvrti stanovnik Europe.

”Drugi najučestaliji izvor okolišne buke u Europi je željeznički promet. Zanimljivo je da buka zrakoplova po učestalosti zahvaća najmanji broj stanovnika. Međutim, osobe koje su joj izložene javljaju i najveću smetnju tim izvorom buke u odnosu na sva druga prometna sredstva zbog kratke, ali glasne buke preleta zrakoplova.

Konačno dolazimo i do industrijske buke. Broj ljudi koji su izloženi visokim razinama ove vrste buke malen je u odnosu na druge izvore. Tome je razlog koncentriranost industrije u industrijske zone koje se odmiču od stambenih zona, a tako je i lakše je kontrolirati njezinu razinu i ugrađivati mjere za smanjenje buke na najbučnije izvore u industrijskim postrojenjima”, ističe prof. Jambrošić.

Dodaje da su ključni instrumenti smanjenja buke okoliša u Europi: strateško mapiranje buke, izrada akcijskih planova smanjenja buke temeljenih na strateškim kartama buke, te informiranje javnosti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

”Važnost ovih mjera oslikava se i kroz statističke podatke Svjetske zdravstvene organizacije koji pokazuju da na teritoriju Europe zbog prekomjerne buke godišnje 12.000 osoba preuranjeno umire, a kod dodatnih 48.000 osoba se pojavljuju novi slučajevi kardiovaskularnih oboljenja.

Nadalje, 22 milijuna ljudi kronično pati zbog smetnje bukom, a oko 6,5 milijuna ljudi ima kronični poremećaj sna”, kaže Jambrošić te dodaje da Hrvatska nije izdvojena od europskih trendova po pitanju buke, ali zbog nešto slabije prometne infrastrukture i slabije industrije, postotak izloženosti stanovništva prekomjernim razinama buke, poglavito u većim gradovima, nešto je manji nego prosjek EU-a.

Buka se mjeri i ocjenjuje sukladno važećoj legislativi pojedinih država. U Hrvatskoj je ključni normativni dokument Zakon o zaštiti od buke koji utvrđuje mjere u cilju izbjegavanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu.

Uz ovaj zakon je vezano i nekoliko pravilnika koji pobliže reguliraju dopuštene razine buke i načine mjerenja, pri čemu je najvažniji za ocjenu djelovanja buke na ljude Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka (NN 143/21).

Problem identifikacije 
Bitan doprinos Pravilnika je definiranje graničnih vrijednosti tzv. ocjenske razine buke imisije u otvorenom prostoru, te zatvorenim boravišnim prostorijama prema definiranim zonama, i to prema dobu dana.

”Zakonska regulativa vezano uz buku u Hrvatskoj svakako može i mora biti unaprijeđena. Navedeni Pravilnik je revidiran krajem prošle godine nakon punih 17 godina što je struka tražila ispravke nekih stavki, ali i nova inačica Pravilnika zahtjeva doradu po pitanju nekih procedura mjerenja i ocjenjivanja buke na terenu.

Osim toga, važno je za pitanje buke definirati i zaštitu od zračne i udarne buke unutar zgrade budući da se već dvadesetak godina čeka donošenje hrvatske norme ili tehničkog propisa za akustiku u zgradarstvu na temelju koje bi se projektirala zvučna izolacija, a koja je ključna za smanjenje buke ne samo između pojedinih prostorija u zgradama, nego i buke koja iz okoliša ulazi u zgrade”, ističe ovaj profesor FER-a.

Problem identifikacije prevelike razine buke samo je prvi dio rješenja, ključni dio je smanjivanje razine buke ispod dopuštene razine. To je, navodi, svakako i najteži dio borbe s bukom i generalno se može podijeliti na tri principa djelovanja. Prvi je smanjenje buke na mjestu izvora, drugi je smanjenje razine buke na putu širenja od izvora do prijamnog mjesta, a treći je smanjenje buke na prijamnom mjestu.

”Hrvatska legislativa orijentirana je na smanjenje razine buke ispred najbližih boravišnih prostora. Ako je u pitanju prometna infrastruktura, buka se može regulirati brzinom prometa, tehničkim prometnim rješenjima te ugradnjom bukobrana oko prometnica.

S druge strane, prevelika buka uređaja rješava se odabirom tiših inačica uređaja, njihovim elastičnim odvajanjem od podloge, izgradnjom zvučnih barijera oko stroja ili njihovim potpunim oklapanjem u zatvorenu, zvukoizolacijsku komoru.

Pritom je veliki izazov postići da je razina buke ispod neke propisane razine, što u Hrvatskoj ovisi o razini pozadinske buke bez uključenog novog izvora i zoni buke u kojoj se izvor nalazi tako da dopuštena buka uređaja ne ovisi samo o samom uređaju, nego i o lokaciji i načinu ugradnje”, zaključuje Kristian Jambrošić s FER-a.