U svojim elegijskim memoarima Jučerašnji svijet, koje je napisao dok je bio u egzilu od nacista, austrijski pisac Stefan Zweig primijetio je da većina ljudi ne može shvatiti mogućnost katastrofalnih promjena u svojoj situaciji. Stvari se mogu inkrementalno pogoršavati bez poticanja reakcije. Kad dođe do katastrofe, prekasno je za djelovanje.

Dramatične promjene događaju se i u naše vrijeme i moramo se nadati da još nije kasno za njihovo rješavanje. Nažalost, bit će teško mobilizirati dovoljno hitno, koordinirano i odlučno djelovanje kada većina nas – koja ne reagira u problematičnoj situaciji – promjenu percipira kao inkrementalnu. Dakle, treba se pitati s čime bismo se mogli suočiti ako se dogodi najgore.

Vremenski događaji izazvani klimatskim promjenama jedna su od očitih vrsta katastrofe. Mogli bi učiniti nenaseljivim velike, gusto naseljene dijelove planeta, a možda je već nemoguće spriječiti velike migracije stanovništva koje proizlaze iz njih.

Mnoge žrtve klimatskih promjena mogu se činiti daleko – malena otočna država Tuvalu na Pacifiku često se prikazuje kao jedna od prvih vjerojatnih žrtava. No nedavni vremenski događaji ukazuju na područja bliža globalnim centrima moći – kao što su Florida, gradovi kineske doline Žute rijeke, Seattle i New Delhi – ili imaju poplave ili postaju prevruće za ljude.

Bit će još zdravstvenih kriza

Vlade i međunarodne organizacije trebale bi se stoga početi pripremati za izglede da imamo milijune budućih klimatskih izbjeglica. Prema Ujedinjenim narodima, na globalnoj razini bilo je 79,5 milijuna raseljenih ljudi krajem 2019. godine, što je najveći broj ikada zabilježen i više nego u bilo kojem trenutku od velikih, prisilnih migracija nakon Drugog svjetskog rata.

Kontinuirano globalno zatopljenje znači da će se taj broj vjerojatno povećati. Što je još gore, klimatske promjene, u kombinaciji s gubitkom biološke raznolikosti i   degradacijom tla, prijete da će dovesti do silazne putanje poljoprivredne produktivnosti . To bi poništilo mnoge prednosti Zelene revolucije koja je omogućila Zemlji da održi svojih 7,9 milijardi ljudi.

Potrebna je nova Zelena revolucija koja nadilazi genetsku modifikaciju usjeva kako bi obuhvatila društvene i ekonomske promjene kao što su zemljišna reforma, izmijenjena prehrana i različiti poslovni modeli.

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Intervju: Atana Škalko

‘Cijene kave udvostručile su se u godinu dana, a stabilizaciju očekujemo tek od 2026.’

Neuspjeh po pitanju brzih promjena trenutačnih intenzivnih, industrijaliziranih poljoprivrednih praksi u velikim razmjerima rezultirat će propadanjem usjeva i povećanjem gladi. Za neto uvoznike hrane kao što je Velika Britanija poslijeratno obilje na koje smo navikli moglo bi postati stvar prošlosti.

Ali kako da pokrenemo potrebnu promjenu sustava kada su, unatoč pandemiji, police supermarketa još uvijek pune?

Druga vrsta katastrofe povezana sa sve većim ljudskim napadima na prirodu veća je učestalost zoonotskih bolesti koje prelaze sa životinja na ljude. Neobična pandemija bolesti Covid-19 prenijela je poruku svijetu – ebola, SARS i MERS bili su ranija upozorenja – a dolazi još takvih zdravstvenih kriza. Razdoblje u povijesti kada se činilo da su zarazne bolesti ukroćene vjerojatno je završeno.

Slično tome, širenje anti-mikrobne otpornosti znači da su opet počele neke stare bitke sa zarazom. A ako se u sljedećih nekoliko godina pojavi još noviji virulentniji soj koronavirusa, hoćemo li biti spremni na još jedan preokret poput onog koji smo svi doživjeli u posljednjih 18 mjeseci?

Potrebna je promjena sustava

Takve vrste događaja izvršit će ogroman pritisak na postojeće političke sustave, bilo da se radi o demokracijama ili autoritarnim režimima. Danas bi samo panglosijski promatrač predviđao skori povratak trendu liberalne demokracije koji karakterizira drugi dio dvadesetog stoljeća.

Naprotiv, potreba za rješavanjem više izvanrednih stanja mogla bi učiniti Zapad autoritarnijim. A povlačenje iz multilateralizma u geopolitičke sukobe moglo bi se ubrzati, potičući začarani krug koji otežava rješavanje globalnih problema.

Možda su te sumorne misli samo znak da njihov autor treba ljetni odmor. Ali imajući na umu Zweigovo upozorenje, ne bi škodilo razmotriti što ako. Što ako je ovo vrijeme za velike akcije, a ne male? Što bi one bile?

Summit UN-a o prehrambenim sustavima u rujnu i konferencija UN-a o klimi (COP26) u studenome u Glasgowu očite su prilike za prelazak s inkrementalnih reformi na značajan napredak.

Ali sprečavanje svih tih potencijalnih katastrofa zahtijeva promjenu sustava; one su ono što nazivamo “opaki problemi” iz očitih razloga. I teško je natjerati ljude da ih rješavaju zajedno, pogotovo kada većina ljudi trenutno percipira samo sporo pogoršanje.

Izazov je zapravo u vodstvu: mali broj globalnih političkih vođa mogao bi pristati riješiti neke od tih opakih problema u zajedničkom interesu svih.

Ali u isto vrijeme, sveučilišta i istraživački instituti trebaju ukloniti silose disciplina i karijerne strukture koje nagrađuju samo uskoću i inkrementalna otkrića.

Klimatski znanstvenici trebaju integrirati svoj rad s radom politologa, a epidemiolozi bi isto trebali učiniti s ekonomistima. Analiza rizika od katastrofe upućuje na obvezu djelovanja odmah.

© Project Syndicate 2021.