Ako bismo morali nabrojati tri države koje uživaju najviše financijski pismenog odraslog stanovništva, rekli bismo Danska, Norveška i Švedska. U Hrvatskoj je ta brojka nešto drugačija, a s 44 posto odraslog financijski pismenog stanovništva jasno je kako ‘status quo’ nije onaj koji će iznijeti promjene. Naglasak treba staviti na edukaciju. Onakvu edukaciju koja će financijsku pismenost približiti mladim ljudima i omogućiti im da svojim znanjima zbilja iznose najviše promjena.

O financijskoj pismenosti mora se učiti još od vrtića, ističu stručnjaci. To nam postaje jasno, no prema istraživanju Hrvatske udruge banaka i Štedopisa čini se kako će jedan dio navika doći i od doma. HUB i Štedopis proveli su istraživanje na 1011 učenika od 13 do 19 godina, a zaključak je jasan-veću odgovornosti pri upravljanju novcem pokazuju tinejdžeri koji dobivaju džeparac. Ostali ne znaju ni s kojim iznosom raspolažu.

Pasivan pristup

Je li džeparac dobar put, teško je reći, no da nam financijska pismenost nije jača strana, u to smo sigurni. Anketno istraživanje s Hrvatskog katoličkog sveučilišta provedeno na uzorku od 1731 studenta pokazalo je poražavajuće navike. To istraživanje pokazalo je da se više od 50 posto ispitanih studenata o temama vezanim uz financije informira rijetko ili gotovo nikada.

Takav pasivan pristup mogao bi im stvoriti probleme onda kada izađu iz zone studentskog komfora i nađu se na pravom pravcatom tržištu rada.

Ipak, stvari nisu tako crne. Kako je nastupila korona kriza, štednja se pokazala kao mehanizam održivosti, a kako se krize ne mogu planirati, fond rezervi za neočekivane situacije čini se kao dobar osobni pothvat. Hrvati, kako kaže prošlogodišnje istraživanje agencije IMAS, mjesečno uštede oko 469 kuna. Ono najljepše u tome je što od toga najviše štede upravo mladi od 15 do 29 godina. Svakako postoji prostor na kojem se može poraditi na podizanju razine svijesti o tome da bi štednja ipak trebala biti dio financijskog plana te da ne treba podrazumijevati viškove, a da se barem s malim iznosima krene na vrijeme. Postoje proizvodi, primjerice, dobrovoljna mirovinska štednja u kojoj i mali iznosi, uz državne poticaje i prinos koji ostvaruju fondovi, u dugom roku mogu rezultirati značajnim iznosima.

Ako mlada osoba od svoje 25. godine uplaćuje 200 kuna mjesečno u dobrovoljni mirovinski fond u periodu od 40 godina, ukupno će uplatiti 96.000 kuna. Očekivano stanje na računu će pred odlazak u redovnu mirovinu, u tom slučaju, iznositi oko 211.000 kuna. U tom je izračunu sadržan državni poticaj od 15 posto na uplaćena sredstva u kalendarskoj godini te godišnji prinos od tri posto.

Čini se kao dobar način, a promicanje takvih i sličnih aktivnosti moglo bi direktno utjecati i na društvene probleme koji se u ovom trenutku vežu uz Hrvatsku. Prema izvješću Eurostata čak 62 posto mladih Hrvata u dobi između 25 i 34 godine živi s roditeljima. Šveđani, s druge strane, roditeljski dom napuštaju čak i prije osamnaeste godine. Prosjek u Hrvatskoj je 31,8 godina. Po mnogočemu zaostajemo i za europskim prosjekom, a takve aktivnosti sve češće povezane su i sa znanjima o financijskoj pismenosti.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Postoji visoki stupanj korelacije između sustava u kojima su programi financijske pismenosti uključeni u redovne školske programe i razine financijske pismenosti. U zemljama koje su ove teme integrirale u svoje redovne školske programe, razina financijske pismenosti je viša nego kod zemalja koje to nisu napravile.

Multidisciplinaran pristup

U Hrvatskoj se već duži niz godina radi na projektima financijske pismenosti. Danas na tom području postoje različiti programi i projekti koji se razvijaju unutar financijske industrije, ali i programi i projekti koji se provode institucionalno. Međutim, kada je riječ o integraciji u redovne obrazovne programe, tu još nismo našli rješenje.

Pristup financijskoj pismenosti je multidisciplinaran, a paralele se mogu povući u nekoliko područja. Nije riječ samo o ekonomskom području, a uvelike mogu pomoći i matematička znanja. To je, da se naslutiti, samo još jedan dobar razlog zašto financijsku pismenost treba uvrstiti u redovni obrazovni program.

Iako se sa skandinavskim zemlja još uvijek ne možemo mjeriti, neke države Balkana i jugoistočne Europe znatno kaskaju čak i za nama. Grčka, iako gotovo sinonim za financijsku krizu, uživa 1 posto više financijski pismenog stanovništva od nas, a Crna Gora s 48 posto nosi titulu financijski najpismenije države Balkana. Albanija i Makedonija za vidljiviji pomak moraju ulagati znatnije napore, a danas uživaju tek 14 i 21 posto financijski pismenog stanovništva.