Virus koji nam je stavio maske na lice istovremeno je mnoge maske skinuo zauvijek. Covid-19 nije samo brojanje umrlih i oboljelih već i velika škola iz koje možemo ne samo medicinski, već i društveno, ekonomski, kulturološki i politički puno naučiti ako budemo imali sluha. Naime, ako se okrenemo samo području Europske unije ili Hrvatske toliko je primjera iz kojih bi se dalo izvući pouke za buduća vremena da ih je gotovo nemoguće nabrojati. Međutim, važnije pitanje ostaje jesmo li uopće svjesni da korona kriza nije samo opće mjesto panike već i prilika za osnaženje i promjenu postojećih modela u svim područjima društva, kako bi iz svega izašli ne ozdravljeni već imuni na puno toga. Može li korona biti učitelj umjesto svjetski neprijatelj broj jedan?

Dosad se Covid-19 pokazao kao otporan i žilav neprijatelj, a naš pristup kao pogrešan. Jer sadašnja medicinska diktatura podsjeća na krizu 2008. kada smo u panici podlegli jednoj drugoj diktaturi, onoj ekonomskoj – programu štednje koji je na površnu izbacio puno ekstremizma i ostalih problema. Koji su bili i zdravstveni i psihološki – i na kraju pogubni za društvo, a danas ih je zamijenila medicinska diktatura koja bi mogla polučiti slične ili još opasnije rezultate. Umjesto toga, u vrijeme odgovornog ponašanja, trebali bi se okrenuti odgovornoj znanstvenoj multidisciplinarnosti i odgovornom izbjegavanju populizma.

Izgubili povjerenje građana

Primjer događanja u Uniji, koja bi trebala prije svega biti ujedinjena u različitosti s ciljem slobodnog protoka roba i ljudi, najbolji je pokazatelj sadašnjeg paničnog stanja u kojem politika i medicina nemaju jedinstveni odgovor na krizu, a druge glasove se i ne čuje. Primjerice, prozivanje zemalja poput Hrvatske ili Španjolske od strane Austrije, a vezano uz rast broja oboljelih, pokazuje sav besmisao razjedinjene EU. Nije li logičnije da su početkom turističke sezone mjere i odluke bile europske i jedinstvene pa time i bez prevaljivanja krivnje na pojedine noćne klubove ili pune plaže? U jeku sezone na zdravlje nisu pazili svi neodgovorni Europljani, a nazivanje jednih gorima od drugih opasan je ksenofobni populizam kakav smo 2008. gledali kroz priče o vrijednom i štedljivom sjeveru i lijenom i rastrošnom jugu. Toga u Uniji ne bi smjelo biti jer u tom slučaju ostaju samo milijarde eura pomoći i ekonomski interesi. To nam korona plastično pokazuje, ali bojim se da je u panici ne čujemo. Jedinstvo bez dvostrukih mjerila vrijedi za Hrvatsku kao i za EU. Pokazatelj toga je pad rejtinga stožera civilne zaštite koji je u manje od šest mjeseci izgubio povjerenje velikog broja građana, a nenamjerno je postao i veliki poticaj onim koji su na Trgu bana Jelačića čašama i bocama gađali vozilo hitne pomoći. Ne može se odluke mijenjati dnevno, a ne može ih se niti primjenjivati selektivno, jer ako prevlada takav pristup otvaramo Pandorinu kutiju ekstremnog populizma koji je svijet više puta odveo u propast. Odgovorno ponašanje potrebno je od strane svih – na ulici, ali i među saborskim zastupnicima. To nas ovaj virus odlično uči, ali nekako ga ne čujemo.

Trebamo multidisciplinarni stožer

Korona koja naglasak stavlja na odgovorno i savjesno možda nabolje skida masku s tehnološkog napretka. On s jedne strane pruža nezamislive mogućnosti i rješenje – od digitalizacije do istraživanja i razvoja, ali s druge strane otvara mogućnosti za neviđenu manipulaciju. Od lažnih vijesti i teorija zavjere, do upravljanja društvenim procesima koji nisu uvijek s dobrom namjerom. Covid-19 to otkriva, ali čini se da se na to ne obaziremo.

Ako smo početkom 19. ili 20. stoljeća i zamišljali savršeno društvo 21. stoljeća čini se da je bio dovoljan jedan virus kako bi doznali da smo zamišljali krivo. Razlog je ponajprije u tome što tehnički razvoj nije pratio i razvoj svijesti – manje je ljudi u 20. stoljeću mislilo da je Zemlja ravna ploča nego danas. To je opasno i pogubno daleko više od virusa koji ukazuje na tu činjenicu, međutim, to ne vidimo. Slično je i s ekonomijom. “Novo normalno” nije novo normalno, već jednostavno novo – trebamo nove modele, a ne prerađene stare. Novac će doći i Unija će ga podijeliti, ali njegova svrha nikako ne smije biti održavanje postojećeg sustava za koji smo valjda uvidjeli da ga može ugroziti jedno “zaključavanje”, već stvaranje nove ekonomske paradigme koliko god se to sada činilo bolnim.

Ali najvažnije što moramo naučiti iz korona krize je uvažavanje stručnog mišljenje i znanja. I to ne kroz diktat jedne struke. Mi trebamo multidisciplinarni stožer svih struka kako bi pokrenuli društvo, ne u “novo normalno”, nego u novo koje će biti zdravije i snažnije.

Europsko energetsko tržište

‘Treba nam Europska energetska banka’

Pokreni nešto svoje

Kako biti dobar roditelj u vremenu digitalizacije i umjetne inteligencije?