Govoreći o opremi, istaknula je kako je poprilično skupa, navodeći kako je etiketirka koštala 15 tisuća kuna. Još uvijek nisu uspjeli kupiti sve kako bi imali linijsku proizvodnju.
Kada se 2008. godine doselila u Vukovar, Iva Komšić nije mogla ni zamisliti kako će deset godina kasnije postati poduzetnica i otvoriti craft pivovaru.
Kaže kako je u grad na Dunavu iz Zagreba došla zbog ljubavi, dugo je imala problema s privikavanjem na život u malom gradu, ali je suprug Ivan, jer je dugo bila nezaposlena, nastojao pomoći i pronaći joj izvor i financiranja i zabave.
Kada se 2008. godine doselila u Vukovar, Iva Komšić nije mogla ni zamisliti kako će deset godina kasnije postati poduzetnica i otvoriti craft pivovaru.
Kaže kako je u grad na Dunavu iz Zagreba došla zbog ljubavi, dugo je imala problema s privikavanjem na život u malom gradu, ali je suprug Ivan, jer je dugo bila nezaposlena, nastojao pomoći i pronaći joj izvor i financiranja i zabave.
– Upoznali smo se u Zagrebu, zavoljeli i odlučili se na život u Vukovaru. Bila sam bez posla, pa je Ivan smišljao različite načine kako da kvalitetno provodimo vrijeme, a danas mogu reći kako odluku da s njim gradim život upravo u Vukovaru nisam požalila. U posljednje vrijeme imam toliko posla da i ne stignem otići u Zagreb – s osmijehom kaže za Glas Slavonije.
Ivan se kućnim pivarstvom bavio gotovo cijelo desetljeće, a uz njega je i Iva počela o tom poslu sve više učiti. Prije dvije godine uplovila je u poduzetničke vode i otvorila craft pivovaru u kojoj sama radi, no suprug joj pomaže kada je to potrebno i koliko mu dopusti vrijeme, uz posao koji ima.
– On je dugo kuhao pivo u podrumu, puno smo istraživali i učili. Na opremu smo čekali oko šest mjeseci, pa je prvo pivo iz naše pivovare službeno izišlo na Valentinovo prošle godine. Imamo svoj prostor, uzeli smo poticaj Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, a ni danas nisam sigurna je li to bila ludost ili hrabrost. Poticaj HZZ-a je bio snažan vjetar u leđa, kupili smo dva fermentora i veliki kotao za kuhanje. U početku nije bilo lako, radili smo ručno sve što se moglo tako odraditi, nisam imala ni etiketirku – ispričala je Iva te naglasila kako od tada kontinuirano pomalo investiraju u opremu i bitno su se odmaknuli od početne faze u kojoj su, kako je rekla, imali minimum minimuma.
Govoreći o opremi, istaknula je kako je poprilično skupa, navodeći kako je etiketirka koštala 15 tisuća kuna. Još uvijek nisu uspjeli kupiti sve kako bi imali linijsku proizvodnju, no Iva je poručila kako uspjeh preko noći nije ni očekivala, već napredak korak po korak.
Njihovo pivo Walkow nefiltrirano je, nepasterizirano i bez konzervansa, a glavni su mu sastojci ječam, hmelj, voda i kvasac. Od prvoga im je dana osnovna misao vodilja bila čistoća piva, koje se kao klasično craft pivo radi u manjim količinama. Kapacitet pivovare je pet tisuća litara mjesečno, ali posljednjih mjeseci proizvode od 1300 do 1700 litara, ponajprije zbog epidemije korone koja im je stopirala dio planova.
– Očekivali smo kako će ova godina biti “bum”, međutim, pojavila se korona. Planirali smo izbaciti i novo pivo, uzeli i fermentor za njega. To je ostalo na čekanju. Nitko ne zna što nam donosi jesen i bilo bi nerazumno skuhati veće količine piva i njime napuniti skladište, a prodaja je pod upitnikom. Ova godina je trebala biti udarna, vezano uz festivale i nove kafiće. Premda je sve neizvjesno, vjerujem kako ćemo nastaviti uspješno raditi – rekla je za Glas Slavonije.
Unatoč objektivnim poteškoćama, naglasila je kako je zadovoljna radom i rezultatima male obiteljske tvrtke koja joj je promijenila život i uvela je u neizvjesne poduzetničke vode u kojima se prilično dobro snalazi.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu