I što smo našli? Krenimo najprije od Zrća. Ono je tema, i to vječna. Prazni klubovi, zatvoreni restorani, zatvoreni barovi, prazne ležaljke, prazna plaža, prazno i parkiralište. Prebrojili smo ravno 26 automobila. Pet švicarskih registracija, nekoliko austrijskih, neki iz Varaždina. Po broju automobila tu je manje od 50 ljudi, petak je poslijepodne, a tjedan vrhunca sezone. Inače bi tu bile tisuće ljudi. Mravinjak. Možda bi ih bilo i deset tisuća, a sad ih je pet posto.

– Toliko je i lanjske zarade, pet posto. Ne više – kažu na plaži. Dakle, prazni su i novčanici. DJ: Radim za 25 gostiju Klubovi su, redom, zatvoreni. Aquarius, Nomad, Rocks, Zen… Ne rade, nije im se ni isplatilo otvarati. Tek se iz Papaye i Noe stidljivo čuje glazba, Kalypso će tek kasnije navečer otvoriti svoja vrata. Par mladih pleše. Stranci. Možda im je 20 godina. Dva Talijana piju Becks. Neki Nizozemci Coronu. Jedan je muškarac sam u bazenu. Uskoro se priključuju tri djevojke, veselo poziraju našem fotoreporteru. Ulazimo u kućicu za DJ-a i razgovor počinje. Čovjek zabavlja tek desetak gostiju.

– Dobar DJ napravi zabavu i za nekoliko ljudi! Lani sam ovdje svirao za 2000 ljudi, a sad za 25. I sretan sam da su gosti tu – kaže Vedran Fijolić (27), DJ kluba Papaya.

– Iz Zaprešića sam, a nedavno sam dobio i sina – govori dok miksa pa nastavlja: – Sin Vin ima deset mjeseci, a Viktoriju sam upoznao upravo u klubu Papaya. Ona je radila kao hostesa, a ja sam puštao glazbu. Pet godina smo skupa, ona upravo u Novalji čuva našeg Vina. Kad odradim smjenu, vraćam se u grad i preuzimam brigu o sinu… Koliko je DJ-a trenutačno na Zrću?

– Nas dvojica. Kolega iz kluba Noa i ja. Uvečer stižu druga dvojica, nema nas ni pet – smije se mladi otac Fijolić. U doba epidemije dan na najpoznatijoj hrvatskoj plaži, po kojoj nas poznaje cijeli svijet, izgleda ovako: oko podneva stižu prvi kupači, kava se može popiti tek oko 13 sati, kad klubovi otvore svoja vrata, glazba je tiha. Kasnije se, oko 15 sati, malo pojačava, a klubovi rade od 16 do 20 pa od 22 do 4 sata. Između se sve dezinficira i čisti. Na ulasku u klubove mjeri se temperatura, zapisuju podaci svakog gosta. Ime, prezime, telefon. U slučaju epidemiološke intervencije. Srećom, na otoku, kako tvrde domaći, posljednjih mjeseci nema nijednog zaraženog koronom. Dobra vijest. Ali, na Zrću nema ni ljudi. Događaju se situacije o kojima nisu mogli ni sanjati. – Prošli tjedan dogodilo se, i to u nekoliko navrata, da u klubu nije bilo nijednog gosta. U Papayi smo bili sami neko vrijeme. Tek mi djelatnici. DJ, osam hostesa, dva konobara iza šanka i jedan na terasi – kaže Tea Cafuta (29), menadžerica iz Papaye.

– Tijekom dana dođe nam 50 gostiju, možda 75. Navečer se ta brojka udvostruči. I navečer je 150 ljudi kod nas, 150 u klubu Noa. Nešto u Kalypsu. Ta tri kluba jedina su otvorena. Dakle, prelijeva se 300 ili 400 ljudi. Nema više. Ulaznice se plaćaju? – Ulaz je do ponoći besplatan. A nekad, u doba najvećih festivala, a trebate znati da su na Zrću nastupali svi najbolji svjetski DJ-i, najskuplje ulaznice bile su i 2500 kuna. Danas, do ponoći, besplatno – kaže Tea. Na šanku – ožujsko pivo 37 kuna. Ali, za cijenu jednog popijete dva. Akcija. Isto je i za druga pića. Takve su cijene piva i na trešnjevačkom placu, tek koju kunu niže

– U klubu sam 11 godina. Došla sam kao hostesa, pa sam bila voditeljica hostesa pa asistentica u marketingu, a danas sam šefica. Andrej, koji je poslovođa, on je nekad bio šanker, još u Papayi na Šalati. Svi smo godinama napredovali – kaže Cafuta. Zatvarate li klub prije kraja radnog vremena? – A da… Klub se zatvara i prije, trenutačno možemo raditi do 4 ujutro, no ako gostiju nema, zatvorimo… Takva su vremena. Ali, nismo odustali... – dodaje.

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Papaya trenutačno radi na trećini površine. Na tisuću četvornih metara, a inače na čak tri tisuće. Kad smo već kod otvorenih klubova, tu je klub Kalypso, koji radi navečer, beach bar Burra te tri restorana – Salt, Papaya Food i Tortilla. Inače, samo za hranu ovdje otvorilo se prijašnjih godina više od 30 lokala. Sada su svi zatvoreni, a ovi koji rade ne mogu se nabrojiti na prste jedne ruke. Takva su vremena.

Foto: Marko Dimic/PIXSELL

– Uspoređuju nas često s Ibizom, bila sam tamo, a prednost klubova na Zrću jest što smo puno kompaktniji. Na Ibizi, otoku koji je dvostruko veći od Paga, treba putovati, voziti se automobilom pola sata od kluba od kluba. Od Amnesiae do Pache pa opet pola sata do Ushua?ae. A na Zrću se sve to može pješice. Svima je tu sve blizu, pod rukom, bez vožnje. Usto, tamo je cijena bočice vode 10 eura, viski-cole 18… Dabo: Pjevao sam u 40 opera Koji je bio najneobičniji zahtjev gostujućih DJ-a prošlih sezona? Svjetske su zvijezde, ima li razmaženih…

– Sjećam se DJ dua DVBBS, oni su tražili dva para novih tenisica i dva para bijelih čarapa. Kolega Andrej išao je u Zadar ne bi li to nabavio, izgubio pola dana… Ima ih mnogo koji su kod nas počinjali. Recimo Calvin Harris, koji danas snima s Rihannom, Pharellom Williamsom, Duom Lipa… Njega si više ne bismo mogli priuštiti. A svirao je tu – dodaje Cafuta. Na plaži radi svaki peti objekt. Prvi bungee-jumping bio je u ponedjeljak, a inače se skače već u svibnju. Sve je, dakako, stalo. Selimo se u grad, k prvom čovjeku Novalje.

– Svaku večer biciklom prođem cijeli grad oko 22 sata. Da vidim što se događa iz prve ruke, a i da držim formu. Uredno je, mirno, bez galame, gosti nam uživaju – kaže Ante Dabo (54). Tema – glazba. Malo je poznato kako je on godinama pjevao u zboru riječkog HNK. – Pjevao sam u opernom zboru u više od 40 opera… “Traviata” Giuseppea Verdija bila mi je prva, a Mozartov “Requiem” najdraži komad. Od zborovođe maestra Krunoslava Kajdija mnogo sam naučio. Bila su to divna vremena. S kime ste sve nastupali? – Od Krunoslava Cigoja do Ruže Pospiš Baldani… Bilo je to doba studija, a s plaćom od kazališta mogao sam platiti i stan i hranu. Moji roditelji nisu imali dovoljno da bi me u to doba financirali. I tako sam glasom zaradio za školovanje – kaže gradonačelnik Dabo. Danas?

– Klapa. U tome uživam. I bez partyja puni smo turista Kakva je situacija u gradu s obzirom na epidemiju i otkazivanja ovogodišnjeg partijanja na Zrću? Vama domaćima je mirnije, ali kod vas se situacija baš preokrenula, od destinacije za partyje do mira i tišine…

Photo: Marko Dimic/PIXSELL

– Žilavi smo. Turizam jest u krizi, no imamo prekrasnih priča na otoku koje privlače goste. Eto, dolje na rivi su mlade obitelji s djecom, stariji parovi, gostiju ima. Danas imamo 13.795 gostiju i 4473 vikendaša. A nas je oko 4000. Dakle, gostiju ima unatoč tome što je turizam mladih doživio ozbiljan krah. Uostalom, morali smo otkazati takva okupljanja jer su partijaneri rizični gosti što se tiče discipline. Neki su klubovi tražili od Grada dozvole za organizaciju partyja, no morali smo ih odbiti… – kaže Dabo pa nastavlja: – Zamislili su se sad mnogi jer su vidjeli da je Novalja i bez Zrća privlačna destinacija. Ne kažem da nam Zrće ne treba, ono je svjetska priča koju gradimo dva desetljeća. Ovdje je svirao Fat Boy Slim, a godinu dana nakon toga nastupao je na otvorenju Olimpijskih igara

Da ne govorimo o drugim svjetskim zvijezdama… Ipak, Zrće ne može više biti party 0-24. Plaža je plaža, a klub je klub. Tako je i na Ibizi. Radimo nove programske studije, uključen je i studio 3LHD. Cilj nam je da plaža tijekom dana bude plaža. A zabava navečer. Treba dati prostora i drugim turistima. Eto, uskoro ćemo urediti i luku, niknut će marina, gradi se pristupna cesta vrijedna više od 25 milijuna kuna, radimo… Što ste naučili u ovoj krizi?

– Novalja ne može biti pokraj Zrća, nego Zrće pokraj Novalje. Mjesto za zabavu, ali u održivom okviru koji ne remeti ostalu ponudu. A druga je stvar na kojoj radimo, a nema veze s epidemijom, ta da Novalja mora početi živjeti s morem, a ne biti pokraj mora. Nautičari se danas u Novalji osjećaju nezaštićeno, a to će se sada promijeniti. U gradu je prije nekoliko godina bilo je i onih koji su i u pekarnicu ulazili bez gaća. Imali ste problema dugo.

Photo: Marko Dimic/PIXSELL

– Ljudi znaju da smo morali uvoditi turistički bonton. Napadali su nas da želimo puritanske standarde, ali zaista nema smisla da se netko gol šeće po gradu. Takve smo situacije bitno smanjili. Problem je posljednjih godina, otkako je počela migrantska kriza, što imamo manje interventnih policajaca u mjestu. Što je s hotelima, grade se novi, sve ih je više. Otvorio ga je i Dejan Lovren, niz je drugih novih modernih hotela niknuo posljednjih godina. – To nam je nekad bio minus, a više nije. Upravo smo radili na tome da se u gradu otvore novi hoteli, a zaustavi gradnja apartmana za prodaju. Međutim, dogodilo se da oni koji su prije gradili apartmane za prodaju sada grade apartmane za iznajmljivanje. Njih zatim iznajmljuju neke agencije, a u njima nema domaćina. Nema čuvara i to postaju kuće bez nadzora. I kada u takav apartman dođu partijaneri i ponašaju se neodgovorno, imamo problem. I tu nam treba, kažem, pomoć policije. Jer, privatan je posjed… Živim sam u kampu Bili ste na Ibizi, kakva je tamo situacija

– Tamo je zaista prava industrija. Po brojevima mnogo su jači od nas, pa imaju po šest milijuna putnika na aerodromu. Mi smo popularnost stekli festivalima na otvorenom, kod njih se zabavlja u klubovima, a nama je buka problem. Vidite, 2012. bilo je toliko glasno da su se u centru, što je dva kilometra zračne linije, prozori tresli. Sad je buka stišana na 20 posto onoga što je bilo, no i dalje je problem za mještane Caske, Kustića, Vidalića… Kako je izgledalo Zrće u doba vašeg djetinjstva?

– Uvijek je to bila kultna plaža, još od 50-ih. Plaža je dugačka gotovo kilometar, prostire se na 42 hektara. Zgodno je da smo mi školarci s otoka, koji su u školu išli 70-ih i 80-ih, sadili šumu iznad Zrća. Bilo je tu uvijek lijepih priča, romantičnih poznanstava... – zaključuje prvi čovjek grada. Selimo se na rivu, kod kafića Gaudino. Domaći komentiraju:

– Buke i šušura nema. Mirno je, kao nekad. Turisti se šeću, uživaju. Prošlih godina sve je bilo puno, apartman se teško mogao pronaći. Coca-Colu su neki prodavali i za 50 kuna, i toliko bi i dobili. Danas više nije tako. Nekad su turisti dolazili da bi se zabavili, a ove godine dolaze da bi se odmorili. Jedan se sjeti: – Mnogi ne znaju, ali kako su naši maturanti odlazili u Lloret del Mar, tako mnogi Česi, Poljaci i Nijemci dolaze na maturalce upravo na Zrće. Tako je gotovo deset godina, imamo i maturalce… U kampu Straško, jednom od naših najboljih pet kampova u zemlji, druga priča. Oni o Zrću ne ovisi ni najmanje. Nikad i nisu… Direktor kampa Grga Kodrić (33) vozi nas kroz kamp u električnom automobilu i kaže:

– Nama Zrće ne igra veliku ulogu jer od 6500 gostiju, koliko stane u kamp, možda ih 200 ili 300 odlazi na Zrće. Partijanerima je u kampu dosadno, tu su muž, žena, mala djeca… Tu se jede sladoled, kupa se, skače na trampolinima, voze se kajaci. Kamp je poznat po tome da klinci od dvije ili tri godine trče po ulici sami i znaju se vratiti, gdje su im roditelji, gdje je kamp-kućica ili šator. Straško je u prirodnoj šumi, tu raste dalmatinski hrast. Ostali kampovi moraju često sami saditi drveće, a tu ga ima napretek. Plaža je dva kilometra dugačka, ovdje je idila. No zašto naziv Straško?

– Ne znam. Nitko ne zna. Raspitivao sam se među domaćima zašto se baš ovaj dio zove tako, ali ne znaju ni oni. To je enigma. Tko je rekorder po noćenjima u kampu?

– Ja! Dvorište od 56 hektara Direktor? Koliko noćenja imate godišnje? – A više od 250 dana sam u kampu, možda sam i u našoj zemlji među rekorderima. Zna se dogoditi da sam zimi sam u kampu. U mobilnoj kućici. Ja i tek čuvar na rampi. Kako je živjeti sam u kampu?

– Genijalno! Pecam na plaži brancine, orade… Imam dvorište od 56 hektara, jedino što čovjeka malo prepadne, dok se ne navikne, su žirovi koji padaju. Streseš se. I onda sam sebi kažem: “Nije ništa, samo žir” (smijeh). Kada ste prvi put spavali u kampu?

– U kamp-kućici sa šest godina. Vozio sam kao dijete motokros. Bio i viceprvak Hrvatske s devet godina na Kawasakiju od 60 ccm. I tada smo spavali u kamperu. Navikao sam se. Kakva je sezona?

– Nikad bolja. Kad me pitaju, ja tako kažem. Jer činilo se do prije tri mjeseca da ću zaista cijelo ljeto biti sam u kampu. Grga sam u kampu. A nije, gosti su tu… Sad su Grga i 4500 gostiju u kampu. I, eto, vi… To je sjajna vijest.