Od Festivala svjetlosti, Sea Stara, Ultre, preko Pula film festivala, Gardena do raznih festivala na Zrću do svih gradskih manifestacija i koncerata. Zbog kompletnog ’zatvaranja’ početkom godine već tada je bilo upitno hoće li se gospodarstvo i država oporaviti nakon nekoliko mjeseci potpunog nerada. Nakon što je sve vraćeno u ’novu normalu’ te je većini segmenata omogućeno da normalno rade, bilo je za očekivati da će i glazbena i kreativna gospodarstvena grana dobiti mogućnost nekog oblika rada. Nažalost, to se nije dogodilo. Telefoni na estradi doslovce su ‘užareni’, većina glazbene industrije predlaže masovne glazbene prosvjede, frustrirani nejasnim i nekonzistentnim odlukama.

Naime, sektor organizacije kulturno zabavnih događanja, koncerata i festivala predstavlja industriju koja je prva osjetila posljedice pandemije virusa COVID-19 te će joj zadnjoj biti omogućen normalan rad. Ovaj sektor zapošljava više od 15.000 ljudi (sagledavajući sve segmente; od produkcije, organizacije, zaštite i same realizacije), koji su prema inicijalnim planovima za 2020. godinu trebali realizirati više od 150 događanja, u razdoblju od 1. srpnja do 30. rujna, s akumuliranom potrošnjom većom od 200 milijuna kuna. Dovodi se u pitanje kako je moguće da su sva festivalska i koncertna događanja na otvorenom potpuno stigmatizirana, zabranjena i problematična, a nitko ne nudi niti jedno racionalno objašnjene kako je potpuno sigurno boraviti u shopping centrima, restoranima, noćnim klubovima, javnom prijevozu i drugim zatvorenim objektima.
Zbog svega navedenog, iz Udruge organizatora i glazbenih menadžera napominju kako im prijeti potpuno gašenje, ne samo zabave i koncerata, već i gašenje minimalno 15.000 radnih mjesta. Posljedica toga je i značajan pad svih drugih industrija koje oni pokreću.

Darko Tuček, organizator i privatni poduzetnik u kreativnoj i glazbenoj industriji, izjavio je:

„Ovo naše novo normalno postaje sve više nenormalno. Dok europske države donose hitne pakete mjera podrške industriji, većina naših kompanija nije uspjela dobiti ni odgovor na linije Hamag Bicra, a kamoli sredstva. Njemačka izdvaja 50 milijardi eura, Italija čak 130 milijuna eura, a Britanska vlada 1.57 milijardi funti. Kod nas se događa da svakodnevno lokalni stožeri šalju upute da se sve kulturne, sportske i koncertne manifestacije otkazuju neovisno o tome ima li zaraženih ili nema u njihovoj županiji. Kako je moguće da tisuće radnih mjesta ovisi o lokalnim ‘zabraniteljima’, koji nam ne dozvoljavaju da zaradimo plaću za svoje djelatnike, a i da uplatimo u državni proračun, iz kojeg će ti isti ‘zabranitelji’ dobiti plaću, radili ili ne radili svoj posao.

Svi vi samozvani stručnjaci raznoraznih profesija koji trenutno komentirate i sugerirate zaključavanje i zabranjivanje pojedinih poslovnih djelatnosti, a da većina vas u životu nijednu plaću sama nije isplatila, dok ste porez jedino platili na dohodak koji vam je osigurala država, to jest mi privatni poduzetnici. Stoga bi vam sugerirali da dobro razmislite kada nešto predlažete i time zbunjujete javnost, što doprinosi padu ekonomije, u kojoj u konačnosti i vi živite. Molimo vas i da šire sagledate opći interes, kao sto očekujete od nas da u svom radu maksimalno poštujemo epidemiološke mjere u cilju općeg interesa. Puno je lakše biti ‘zabranitelj’ kada ti plaću osigurava netko drugi, radio ili ne radio.

Očekujemo od Nacionalnog stožera da donese jasne kriterije po kojima će naša industrija moći bar minimalno funkcionirati, jer po sadašnjima kriterijima nama nije ništa zabranjeno, a ništa nam nije dozvoljeno, već je sve nejasno preporučeno“.