U svijetu se stoljećima nikad nije dogodilo da su se potrošačke navike tako brzo počele mijenjati po cijeloj planeti. Dosta je to izraženo i u Hrvatskoj, ali istraživanja koja bi poduprla takve zaključke još su uvijek rijetka pa je upravo u tome najveća vrijednost netom završenog izvješća o svjetskom startup ekosustavu što ga je napravio WBAF za potrebe idućeg predsjedanja članica G20.

Kriza koju je izazvao koronavirus po mnogome je usporediva s najvećim katastrofama. Drugi svjetski rat, primjerice, izazvao je tektonske promjene u mnogim aspektima pa tako i promjeni potrošačkih navika, prvenstveno u Europi i Aziji, naftni i vjerski ratovi to su izazvali na Bliskom istoku, politička previranja na to su utjecala u Latinskoj Americi, a globalizacija je imala takav učinak na živote potrošača u Indiji, Kini te dijelu afričkih i azijskih država.

Posljedice korona krize u tom su smislu velike ne samo za najveće gospodarske subjekte i industrije, poput turizma, proizvođača automobila ili zrakoplovne industrije već i za veliki broj startupa u cijelom nizu industrija.

S obzirom na to da startupi među prvima osjete puls tržišta, bio on blagonaklon ili satirući za njihov biznis, zanimljivo je primijetiti da je i njima korona kriza donijela brojne poteškoće. Prema podacima WBAF-a, gotovo svaki drugi startup, i to globalno, osjeti pad potražnje veći od 50 posto.

Drugim riječima, nisu se samo neke korporacije našle u situaciji da razmatraju zatvaranje biznisa već je to realnost i za svaki četvrti startup na svijetu. I tu se ne govori o tome da polovica startupa u pravilu ne postane profitabilna, već o tome da su se četiri od deset startupa zbog korone odjednom našla u situaciji da im se prihod smanjio za više od 50 posto.

Rezultat toga je početak najveće poslovne transformacije jer se više ne govori samo o promjenama poslovanja koje moraju poduzeti velike kompanije. Ne, ovdje se govori o tome da će i većina startupa morati preokrenuti svoj posao naglavačke. Morat će pronaći nove izvore prihoda upravo stoga što se potrošačke navike toliko mijenjaju.

Ulazak u nove industrije

Prema WBAF-u, čak 63,1 posto startupa diljem svijeta stoga će u narednim mjesecima mijenjati svoj poslovni model, a za više od trećina to znači da su otvoreni i za opciju da uđu u potpuno nove industrije, nove proizvode, nove modele prodaje i štogod drugo bude nužno da bi uspjeli.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Prednost velikih kompanija je što je za pretpostaviti da imaju više kapitala da se za to pripreme. Startupi pak, navodi WBAF, računaju da će ovu promjenu morati izvesti u narednih tri do šest mjeseci. Nakon toga, za mnoge bi tržišna utakmica mogla biti gotova. Naime, 52,2 posto startupa najavilo je da će u idućih tri do šest mjeseci iscrpiti postojeće izvore financiranja i morat će potražiti nove.

U Hrvatskoj, gdje djeluju dva nova VC fonda, Fil Rouge i Feelsgood, to će biti tek neznatno ublaženo i zato je nužno da država, bilo pomoću EU fondova ili sredstava iz proračuna, snažno investira u VC-e i poslovne anđele da bi pomogla očuvati hrvatski startup ekosustav.
WBAF ima konkretan prijedlog, odnosno poziva države članice G20, ali i sve druge države, uključujući Hrvatsku, da uđu u velike suinvesticijske inicijative s posebnim naglaskom na društveno poduzetništvo. U Hrvatskoj bi to značilo da Hrvatska uđe u javno-privatno partnerstvo pri osnivanju još VC fondova u kojima bi barem polovica kapitala došla iz privatnog sektora.

Jednako tako to bi značilo i da država na investicije privatnih anđela daje još toliki iznos startupu, kako bi potaknula veće investicije privatnih ulagača. U Hrvatskoj, gdje građani imaju rekordne iznose ušteđevine na bankovnim računima to ima itekako smisla.

Kraj ekonomije dijeljenja

U kojim će se pak industrijama pronaći prilike za rast u razdoblju suživota s koronom mislim da je još prerano govoriti. U svakom slučaju, agencije za istraživanje tržišta nikad nisu bile u boljoj prodajnoj poziciji, odnosno nikad nisu imale bolje mogućnosti da uvjere tvrtke koliko je nužno učiti o tome što potrošači traže i zašto.
WBAF tvrdi da je s korona krizom došlo do kraja ekonomije dijeljenja, posebno u segmentima coworking prostora, dijeljenja automobila, bicikala i hotela.

Međutim, osobno se s tim ne slažem. Takav pogled vrlo je statičan, a tvrtke koje se bave tim poslovima među najaktivnijima su u prilagodbi novim uvjetima poslovanja.

Da svi oni trpe veliku štetu trenutačno, to je neosporno. No najava da je to “završetak jedne ere”, prilično sam uvjeren da se neće pokazati točnom. S druge strane, vrlo je zanimljivo vidjeti gdje će mnogi startupi, a velike kompanije su već bacile oko na ta područja, tražiti svoju priliku za zaradu.

WBAF navodi da će to biti u projektima pametnih gradova, u online obrazovanju, u digitalizaciji zdravstva i novim financijskim tehnologijama. Valja primijetiti da su sva ta četiri područja sve donedavno bila gotovo isključivo u rukama države i javnog sektora ili pak su pak bili pomno čuvani monopoli, duopoli ili oligopoli.

I u Hrvatskoj postoji prostor da se baš u ta četiri područja otvore nove prilike za poduzetnike. Bilo bi dobro da se to napravi po modelu kako to rade Amerikanci, kroz viziju što se želi postići i regulatornu i financijsku podršku. S obzirom na sredstva koja će doći iz EU za pomoć oko korona kriza, čini se kao da su sve pretpostavke za to već ovdje. Dakako, ako postoji dobra politička volja i želja da se to napravi sistematski na korist gospodarstva, a posljedično i društva.