Kriza koja sve više zahvaća svijet zbog širenja koronavirusa, a uz to se pojavila i mogućnost eskalacije migrantske krize u Europi, pokazuje koliku su postojeći društveni i gospodarski sistemi krhki na svaku ozbiljniju prijetnju koja bi mogla pogoditi svijet.

To se posebice osjeća u Europi koja je personificirana kroz Europsku uniju. Iako se broj oboljelih koronavirusom zemljama izvan Kine mjeri tek u tisućama, a prema postojećim saznanjima bolest koju taj virus izaziva gotovo se ne razlikuje od klasične gripe, svijet, a posebice EU u je stanju “borbene pripravnosti”.

Otkazuju se globalni sajmovi i kongresi – Turistički ITB u Berlinu i Geneva International Motor Show su najpoznatiji. Tu je još stotine drugih, koncerti, utakmice i sl., a u sve se više spominje i mogućnost odgađanja Europskog prvenstva u nogometu koje bi se ove godine trebalo igrati diljem Europe u 12 gradova u isto toliko europskih zemalja.

Iako za sada još nitko ne želi spekulirati o gubicima zbog koronavirusa, još je veća blasfemija nagađati o ukupnom računu koji će svjetska gospodarstva morati podmiriti. Vjerojatno se već sada radi o desecima milijardi eura, a ukupni gubici će ovisiti o procjenama institucije koja ih iznosi, no moglo bi se raditi i o tisućama milijardi eura i dolara.

Ne mogu ispuniti obveze
Poznato je da je Kina, u kojoj je središte zaraze i najveći broj zaraženih i umrlih od koronavirusa, gotovo pa svjetska tvornica te da nema proizvoda na tržištima, bilo da je riječ o Hrvatskoj, Njemačkoj ili Kanadi, koji u sebi nema barem neke, ako ne i većinu dijelova koji su došli iz Kine. Globalni trgovački putevi su dobrano uzdrmani te je pitanje koliko će im trebati da se obnove, ako će se više i ikada obnoviti pod postojećim uvjetima.

Samo za primjer, jedna srednja tvrtka iz Hrvatske, iz metalurške branše, koja zapošljava ukupno 400-tinjak ljudi već sada je osjetila potencijalno ozbiljne posljedice (samo)izolacije Kine, iako zapravo nema apsolutno nikakve izravne suradnje s tom zemljom. Naime, kako nam kaže direktor te tvrtke, njihovi partneri i dobavljači iz Italije, Njemačke i Austrije imaju dosta kineskih dijelova u svojim proizvodima koje isporučuju u Hrvatsku, a do sada su zaprimili, prema podacima od prošlog tjedna, pet obavijesti o nemogućnosti ispunjavanja ugovornih obveza te još 20-ak pisama u kojima ih partneri upozoravaju da bi zbog novonastale situacije moglo doći do ozbiljnih poremećaja u isporuci naručenih dijelova.

To je bilo prije “prave krize” koja je nastupila kad je otkriveno da je europsko žariše koronavirusa u sjevernoj Italiji, dakle upravo tamo gdje Hrvatska ostvaruje gotovo trećinu svog uvoza i izvoza te vjerojatno i nema tvrtke u našoj zemlji koja nešto ne kupuje ili ne prodaje partnerima u Lombardiji, Pijemontu, Emiliji-Romagni, Furlaniji, Trentu ili Venetu.

U Hrvatskoj je na snazi zaštitna mjera koja određuje da svi vozači kamiona, a izvjesno i kamioni te roba u njima, moraju biti 14 dana u izolaciji nakon povratka iz regija sjeverne Italije s najviše slučajeva koronavirusa. Postavlja se pitanje što će to značiti za hrvatsko gospodarstvo, osim činjenice da će prijevoznici, posebice oni manji, biti u ozbiljnim problemima koji će graničiti s propašću? Tvornice koje ne dobiju sirovinu na vrijeme, u ovom slučaju iz Italije, neće moći ispuniti svoje ugovorne obveze prema naručiteljima.

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Lančanom reakcijom će cijeli sustav biti doveden u izvanredno stanje, a o posljedicama se nitko ne usudi glasno razmišljati. Neki ekonomski analitičari nagađaju da bi zbog čitave situacije moglo doći do reindustrijalizacije Europe jer će zbog aktualne situacije, a koja će se izvjesno u nekom obliku ponavljati i u narednim godinama, sve teže biti računati na sigurnu dostavu robe s Dalekog istoka te će lanac opskrbe morati biti puno bliži i fleksibilniji.

Nemile scena lede krv u žilama
S druge strane, turistička sezona je pred vratima, a taj sektor je među najosjetljivijima na bilo kakve prijetnje. Hrvatska više od 11% BDP-a ostvaruje od turizma, a u slučaju da situacija s koronavirusom potraje duže, postoji ozbiljna bojazan da bi se turistička sezona mogla urušiti, ili čak da je i uopće ne bude u slučaju uvođenja karantena na širem području. Uz širenje zaraze, fokus europske javnosti je ovog tjedna i na grčko-turskoj granici gdje potencijalno 3,5 milijuna migranata čeka da nekontrolirano nahrupi u Europu.

Iako se vjerojatno radi samo o blefu turskog predsjednika Erdogana koji želi više političkog utjecaja na događanja u Siriji i Libiji te više novca od EU, činjenica je da u Turskoj zbilja postoje milijuni izbjeglica i migranata. Nemile scene međusobnog sukoba migranata i grčke i turske policije i vojske, a više nije zapravo niti jasno tko tu što radi i želi, lede krv u žilama europskih političara i javnosti.

Već su počeli planovi, ni Hrvatska tu nije izuzetak, o blokadama granica i dovođenju, u krajnjem slučaju, i vojske na granice. Što bi pak to značilo za međunarodnu trgovinu, turizam i gospodarstvo u Europi općenito, teško je i zamisliti. Uglavnom, čekaju nas izazovni tjedni i mjeseci koji bi mogli suštinski promijeniti Europu, Europsku uniju i čitav način života kakav poznajemo.