Privatno školovanje u Hrvatskoj je mistificirano područje koje se često spominje u negativnom kontekstu, a o kojem se zapravo vrlo malo zna. Dok se istim kritičarima privatne škole i visoka učilišta u inozemstvu čine solidnim rješenjima, privatni prosvjetiteljski sektor biva često podcijenjen. Često se čuje argument kako je privatno obrazovanje zapravo pokušaj stvaranja elite te omogućavanje “bogataškoj djeci da se lako provuku”, no ti isti kritičari često su spremniji prije uložiti novac u novi automobil nego u svoje znanje ili obrazovanje djeteta. Loša procjena mogućih koristi takva školovanja najčešće je plod neinformiranosti i duge tradicije državnog školstva bez alternative, ali isto tako kao i u drugim posttranzicijskim zemljama, i u Hrvatskoj niču brojne obrazovne institucije koje ne pružaju ništa osim bezvrijednih diploma i velikih troškova lošeg školovanja.

Ulaganje i povrat
Kako uložiti u sebe i kako osigurati najbolju edukaciju? Ipak, to je područje gdje su počeli vrijediti beskompromisni zakoni tržišta i gdje ćete krivu odluku uvijek bez obzira na cijenu platiti previše. Neprijeporno najveće zanimanje za privatnim školovanjem vlada na visokim učilištima, primjerice VERN’, koji je među vodećim predstavnicima, a ove godine je upisao 400 polaznika na prijediplomske i 80 na diplomske studije. Upisi rastu stopom od 10 do 35 posto, ovisno o godini (prošle je godine bio porast od 35 posto). U VERN’-u ove rezultate objašnjavaju kvalitetom i učinkovitošću studiranja koja se kontinuirano potvrđuje iznimno dobrim rezultatima završenih studenata na tržištu rada; prema njihovu istraživanju provedenom na 120 studenata, čak 90 posto onih koji su pohađali VERN nalazi posao unutar šest mjeseci nakon završetka studija, a 55 posto ga nađe još za vrijeme studija. VERN’ kao obrazovna ustanova postoji 17 godina, no kao visoko učilište s pravom javnosti 7 godina. “U početku nije bilo konkurencije drugih privatnih visokih učilišta jer još nisu postojala. Zakonska regulativa bila je potpuno nepripremljena za privatno visoko obrazovanje tako da smo dugo vremena biti poput stranog tkiva u organizmu”, kazao nam je Ivo Ivančić iz VERN’-a. “Danas postoji konkurencija među privatnim visokim učilištima što je dobro, no nažalost zakonska regulativa se još ne snalazi najbolje. Nekim rješenjima otvoreno pokazuje da privatno visoko obrazovanje ne želi prihvatiti kao dio sveukupnog visokoobrazovnog sustava, i to onaj dio koji s jedne strane ne opterećuje državni budžet, a s druge neosporno producira najviši stupanj kvalitete i učinkovitosti, barem kad je VERN’ u pitanju”, tvrde u ovoj obrazovnoj instituciji. Na VERN’-ovim trogodišnjim prijediplomskim stručnim studijima studiranje od prijemnog do završnog ispita za više od 70 posto studenata u prosjeku traje 3,5 godine. Dok na srodnim studijima klasičnog načina naobrazbe, prema VERN’-ovim podacima 20-30 posto studenata završava studij, i to u dvostrukom vremenu od nominalnog trajanja studija, što pak može biti predmet sasvim jedne druge rasprave.

No u VERN’-u drže da je za takvu učinkovitost zaslužna prije svega interaktivna nastava u malim grupama s visokim stupnjem individualizacije te iznimno kvalitetan nastavnički kadar i vrhunska didaktička oprema. Jedna godina studija stoji 32.000 kuna što znači da prijediplomski studij stoji 96.000 kuna. “Jednostavna računica pokazuje da su naši studenti, onih 70 posto koji završe studij u prosjeku za 3,5 godina i u pravilu se odmah zapošljavaju, već povratili sredstva uložena u studij i debelo zaradili, a ovi drugi tek završavaju studij, i to samo ako su u onih sretnih 20-30 posto. Oko 90 posto se zaposli u prvih šest mjeseci nakon završetka studija, a 55 posto posao pronađe još za vrijeme studija”, tvrdi Ivačić. Da nije riječ o pustom hvaljenju, treba izdvojiti da je VERN’ bio prvo hrvatsko visoko učilište koje je uskladilo svoj rad sa zahtjevima Bolonjskog procesa. Bilo je to još 2001. godine, dakle četiri godine prije ostalih, što mu danas daje određenu prednost. No i u VERN-u su svjesni da porast zanimanja za njihov studij prije svega ovisi o tome kako njihove završene studente prihvaća tržište rada.

Strani utjecaj
Za njihovo iskustvo, cijene i ponudu, ali i upisne trendove priupitali smo Irenu Radojković s American College of Management and Technology (ACMT )u Dubrovniku čija je upisna kvota ograničena na 160 novih polaznika. “Trend upisa u posljednjih nekoliko godina u laganom je porastu što objašnjavamo zasigurno pozitivnim pomakom u financijskoj situaciji, ali i činjenicom da svijest o privatnom visokom obrazovanju pomalo prelazi onu kritičnu početnu fazu, odnosno situaciju u kojoj je široka hrvatska populacija smatrala privatno obrazovanje kao nešto što je ”niže vrijednosti“. Osim toga, smatramo da i specifičnosti ACMT-a imaju dosta utjecaja na upisne kvote. Primjerice, jedina smo obrazovna institucija na ovom području koja pruža mogućnost dobivanja dvostruke diplome (američke i hrvatske), da smo dio američkog sveučilišta Rochester Institute of Technology, da pružamo kompletan program na engleskom jeziku, američke profesore, obveznu stručnu praksu, interaktivna predavanja, izražen timski i kreativni rad te mogućnost stjecanja iznimnih poslovnih kontakata već za studiranja, samo su neke od značajki koje su sve više privlačne mladim ljudima željnima kvalitetnog i dinamičnog obrazovanja”. ACMT postoji deset godina, a osnovao ih je 1997. godine Rochester Institute of Technology, Rochester, NY i uz potporu tadašnjeg Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske, a nude i program Service management. Školarina za akademsku godinu 2007./2008. iznosi 4950 eura što je plativo odjednom ili u tri jednake rate prije početka svakog akademskog kvartala.

Poslovne veze
Zagrebačka škola ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) predstavnik je hrvatske privatne visoke škole s pravom javnosti koju vode poznati bivši političari i gospodarstvenici kako bi polaznicima pružili najbolje obrazovanje koje je ravnopravno onome najboljih svjetskih škola. Škola se ističe dobrim vezama kao i čestim profesorskim gostovanjima i odličnim poznavanjem hrvatskog menadžmenta. Prvi ljudi škole su Zlatko Mateša, Đuro Njavro i Ljerka Mintas Hodak, Troškovi studiranja na ZŠEM-u utvrđuju se u godišnjem iznosu, za školsku godinu 2007./08. u iznosu od 3900 eura. Troškove školovanja moguće je platiti na više načina: u jednoj rati prilikom upisa, putem kredita, u obrocima općim uplatnicama. Iako su ustanove visokog školstva najčešće na meti kritičara kao prelagane, neizazovne, pune ispodprosječnih studenata, treba istaknuti da je riječ o edukativnim institucijama koje postižu izuzetno visoke stope zapošljavanja te zasigurno vraćaju uloženo.

Hrvatskoj treba više stručnih studija

Budućnost hrvatskoj nosi otvatranje većeg broja stručnih visokih škola. Prema nekim stručnjacima, sada je 90 posto studenata završilo znanstvene studije, a potrrebe gospodarstva su takve da bi najmanje 70 posto studenata trebali završiti stručni studij. “Ako je suditi po nadležnom ministarstvu, u posljednje vrijeme država se, otvorila prema privatnom visokom obrazovanju što je jako dobro’ kaže Ivo Ivančić. ‘Međutim, kako to često biva, ide se iz jedne krajnosti u drugu. Stječe se dojam da je za razliku od bliske prošlosti kad se za dopusnicu trebalo krvavo boriti, a to mi najbolje znamo (VERN), danas se ona može dobiti bez mnogo problema, ali samo ako ste voljni prihvatiti uvjete koji s kvalitetom i sa sustavom nemaju nikakve veze. Vidljivo je da na nižim razinama državne uprave još postoji ne razumijevanje i otpor prema zdravom razvoju sustava u kojem bi privatno visoko obrazovanje bilo prihvaćeno kao njegov najvitalniji dio.’

Upravljanje energijom

Sve što vam treba za niže račune, veću energetsku neovisnost i dodatne prihode iz energije

Digitalna transformacija

Private GPT: Ključ sigurne i suverene umjetne inteligencije u suvremenom poduzeću