Protivljenje predsjednika Uprave Valjaonice cijevi Sisak Damira Begovića nalogu vrha Vlade da mora raskinuti sporni aneks ugovora o ekskluzivnom pravu distribucije proizvoda te željezare s talijanskom tvrtkom Pipex, politiku je prisililo na promjenu taktike prema Begoviću. Državnoj reviziji naloženo je preispitivanje ne samo spornog aneksa kojim se Pipexu osiguravaju goleme odštete u slučaju raskida petogodišnjeg ugovora o distribuciji nego i temeljnog ugovora koji je s Pipexom potpisan 2005. godine, a za koji, tvrdi se u vladinim krugovima, postoje realne pravne osnove da ga se u cijelosti proglasi ništavnim. Inicijani ugovor, naime, potpisan je prije konstituiranja nadzornog odbora Valjaonice, a njime se obveze ugovaraju samo za jednu stranu. Točnije, definirani su uvjeti koje mora ispuniti Valjaonica, koja dakle ne smije prodavati cijevi mimo Pipexa dok nisu predviđene nikakve količine njezinih proizvoda koje bi se Pipex obvezao plasirati u ugovornom razdoblju, što bi bilo primjereno takvim ugovorima. Osim te činjenice, koja daje prostor za raskid ugovora na temelju njegove relativne ništavosti, jer on ne sadrži osnovne sastavne elemente, još je puno propusta počinjenih vezano uz sklapanje ugovora. Sam aneks ugovora, kojim se ugovaraju veliki penali u slučaju odustajanja ili kršenja ugovora od Valjaonice Begović je zaključio nakon što je imenovan NO, čiji je predsjednik Željko Nenadić, inače saborski zastupnik iz redova HDZ-a. Nenadić je Poslovnom dnevniku potvrdio kako je Begović taj potez napravio bez znanja i odobrenja nadzornog odbora, koji je uzgred rečeno saznao iz medijskih napisa. Medijima je pak sporan ugovor s Pipexom na koji su ukazali investitori koji su obavljali dubinsko snimanje, tvrdeći da se tim papirom izravno pogoduje jednome od zainteresiranih takmaca slovačkoj Podbrezovi.

Nadzornom odboru, kad je zatražio interpelaciju sporazuma s Talijanima, Damir Begović je inače najprije zanijekao postojanje aneksa, a potom se pravdao kako je postupio po nalogu samog potpredsjednika Vlade Damira Polančeca?! Za samo sklapanje aneksa ugovora, kako je naknadno utvrdio Nadzorni odbor, zapravo nije bilo nikakvog valjanog razloga. Damir Begović je, naime, izradio poslovni plan na temelju ugovora o distribuciji s Pipexom, u kojem je predvidio realizaciju, no prodaja preko Pipexa bila je znatno podbacila u odnosu na očekivanu količinu u poslovnom planu. Aneks ugovora pak imao bi smisla da se njime pokušalo popraviti poziciju Valjaonice, odnosno ugovoriti veći plasman cijevi. Međutim, umjesto toga definirani su iznosi koje će Valjaonica plaćati Pipexu za prodaju mimo njega, što je po tumačenju Nadzornog odbora nedvojbeno znak da se na štetu Valjaonice nastojalo osigurati prednost Podbrezovi na natječaju za kupnju Valjaonice. Već je tada Nadzorni odbor razmatrao smjenu Begovića, no kako je u tijeku bio proces privatizacije, odlučili su pričekati njegovo okončanje. Begoviću menadžerski ugovor, naime, istječe dolaskom novog vlasnika. Unatoč prvotnoj odluci da ga se poštedi do zaključenja kupoprodajnog ugovora s odabranim kupcem Valjaonice CMC-om, Begović je svojim istupima vladine dužnosnike isprovocirao toliko da se na Markovu trgu sada razmišlja i o iniciranju sveobuhvatnije analize njegova djelovanja u Valjaonici posljednjih godina. Što se ugovora s Pipexom tiče, potpredsjednik Vlade Damir Polančec u međuvremenu se uključio u pregovore, nastojeći da državi ne izmakne inače solidna CMC-ova ponuda za Valjaonicu. Ta je američka tvrtka, naime, u ponudi za Valjaonicu jasno naznačila da “ne želi preuzeti obvezu namirenja eventualne štete” po ugovoru s Pipexom, a što se na koncu pokazuje i kao ključni razlog Vladina “hvatanja u koštac” s Begovićem.