Uz ozbiljno pomanjkanje pijeteta i poštovanja prema dugogodišnjem predsjedniku stranke u trenutku dok se bori za život, u SDP-u je, ostavkom Ivice Račana i prijedlogom da se sazove izvanredna izborna konvencija, otvorena ozbiljna i žestoka rovovska, podzemna bitka za prevlast. U toj je bici glavno pitanje tko će biti stranački kandidat za mandatara iduće Vlade, dok je manje bitno tko će biti izabran za predsjednika stranke.

Izborna konvencija
Nedugo nakon što je Račan u nazočnosti stranačkog vrha obznanio svoju ostavku uslijed teške maligne bolesti u terminalnoj fazi, u stranačkoj centrali su se okupili vodeći ljudi, kako bi definirali sljedeće poteze i početak priprema za prvo tranzicijsko poglavlje postračanovske ere. Odabir je pao na prijedlog sazivanja izvanredne izborne konvencije koja će birati novog prvog čovjeka stranke, iako je u vodstvu postojala suglasnost da se izmjenama Statuta, odnosno, adekvatnom statutarnom odlukom zamjenici predsjednika SDP-a Željki Antunović omogući da stranku vodi do parlamentarnih izbora, nakon čega ionako postoji obaveza sazivanja izborne konvencije u roku od 150 dana nakon službene objave rezultata izbora. No do radikalne promjene stava došlo je nakon objavljivanja teksta Račanove ostavke, u kojoj stranci poručuje da “novu snagu pronađe na izbornoj konvenciji”, što je iščitano kao njegova želja. Te rečenice, međutim, nije bilo u originalnom tekstu ostavke, nego ju je, kako se doznaje, Račan naknadno dopisao. Osim toga, Antunović na tom sastanku nije dobila jasnu i decidiranu potporu stranačkog vodstva, zbog čega je i ona potom inzistirala na izbornoj konvenciji. Uzroci ozbiljnih problema u stranci, slažu se u SDP-u, leži u tome što Antunović nikada nije izjavila kako i ona Ljubu Jurčića smatra SDP-ovim kandidatom za premijera, unatoč tome što, kako je javno ustvrdila, cijeni njegov doprinos i napore u radu stranke. Da se Antunović tako očitovala, poručuju, nikakvih problema ne bi bilo, ona bi vodila stranku, a Jurčić Vladu, čiju prednost nad aktualnom zamjenicom brane njegovom popularnošću i ugledom u javnosti, što je, ističu, najvažnije sa stajališta izbornih interesa SDP-a. S obzirom na činjenicu da to ipak nije slučaj, vodeći ljudi iz vrha stranke koji se opredjeljuju za Jurčića, što čine više zbog animoziteta prema Antunovićevoj, nego iz uvjerenja da je Jurčić posebno kvalitetan materijal za premijera, odlučili su da će na unutarstranačkim izborima za predsjednika SDP-a poduprijeti bilo koga tko je spreman kao čelnik stranke stati iza Jurčića kao premijerskog kandidata SDP-a. U takvim kalkulacijama iskrsnulo je ime i Zorana Milanovića kao izglednog Račanovog nasljednika, a proticanjem vremena do konvencije, o kojoj odluku tek treba donijeti Glavni odbor za tjedan dana, takvih će nagađanja biti sve više. I sami SDP-ovci bave se nagađanjima o predsjedničkim kandidaturama, pa tako spominju i Milana Bandića, Slavka Linića, Zvonimira Mršića, Zlatka Komadinu i druge, podsjećajući na njihove javno iskazane ambicije. Iako je javno odbacio takvu mogućnost, navodno čak i Jurčić razmatra mogućnost kandidature za predsjednika, unatoč tome što je član SDP-a svega nekoliko dana.

Licitiranje kandidatima
Antunović se još nije izjasnila hoće li se kandidirati za predsjednicu, a mogu se čuti i kalkulacije kako nije nerealno da se na kraju ipak ne odluči na taj potez, jer je “pukla i dosta joj je svega”. Nezanemariva je činjenica i da će sada izabrani predsjednik stranku voditi tek nekih godinu dana, do redovite izborne konvencije na kojoj će se birati novo vodstvo, a koji će stranci morati položiti račune za izborne rezultate. U slučaju da SDP ni na ovim izborima ne osvoji vlast, predsjednik je sasvim sigurno taj koji će prvi morati odstupiti i stranku prepustiti novom čovjeku. Oni u SDP-u koji se odluče na kandidaturu, moraju računati da uz predsjedničke časti ide i realna mogućnost da “izgore” za samo godinu dana, zbog čega će broj predsjedničkih kandidata u konačnici biti znatno manji od niza imena koja će se u idućih najmanje mjesec i pol dana vrtiti po medijima. S druge, pak, strane u dijelu stranačkog vodstva i saborskih zastupnika vlada uvjerenje kako na konvenciju ne treba ići nego samo statutarnim izmjenama pripremiti by-pass do izborne konvencije, a političkom odlukom iznjedriti premijerskog kandidata, jer smatraju kako će se do konvencije mediji i javnost baviti isključivo imenima predsjednika i mandatara, dok, će stranačke politike i strategije biti u debeloj sjeni tih kalkulacija, što je za SDP izrazito loše samo nekoliko mjeseci prije izbora.