Nakon godinu i pol neuspješnog usuglašavanja o modelu radničkog dioničarstva u budućim privatizacijskim procesima, Vlada i predstavnici sindikalnih središnica jučer su objavili da odustaju od donošenja novog zakona o privatizaciji. Kako Vlada ne želi regulirati radničko dioničarstvo bez podrške sindikata, a oni su se protivili svim dosadašnjim prijedlozima, na sastanku sindikalnih čelnika s potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom jučer je dogovoreno da će se pitanje organiziranog radničkog dioničarstva regulirati posebnim zakonom o ESOP-u. Manjkavosti postojećeg zakonskog okvira za privatizaciji koje otežavaju i usporavaju realizaciju privatizacijskih planova Vlada će otkloniti izmjenama i dopunama postojećeg zakona o privatizaciju. Iako se takva odluka jučer učinila iznenađujućom budući da je i Vladi i sindikatima cilj intervenirati u privatizacijsko zakonodavstvo, ona se u ovom trenutku čini jedinom racionalnom. Najjače sindikalne središnjice, naime, niti ne pomišljaju pristati na Vladin prijedlog da radnici pod povlaštenim uvjetima, odnosno uz popust od 40 posto mogu postati vlasnicima “samo” 25 posto dionica poduzeća, već su tvrdo inzistirali na mogućnosti kupnje većeg paketa i uz obilatije povlastice koje uključuju i obročnu otplatu. Od Vlade su u jednom navratu tražili i da im kod banaka dogovori i povoljne kreditne linije zbog čega je Polančec navodno i kontaktirao s bankarima. Povrh povlastica koje bi za radnike predviđao takav zakon, a to je jučer ponovila predsjednica Saveza samostalnioh sindikata Hrvatske Ana Knežević, sindikati su tražili da se radnici koji su se udružili radi provedbe radničkog dioničarstva oslobode obveze objavljivanja javne ponude koju u slučaju stjecanja 25 posto i jedne dionice predviđa zakon o preuzimanju trgovačkih društava. Na takve maksimalističke zahtjeve u Vladi se očito nije moglo pristati, nego je odlučeno da se “hitne stvari” riješe izmjenama postojećeg zakona o privatizaciji, kako se u iscrpljivanju oko ESOP-a ne bi u potpunosti zaustavila provedba plana privatizacije. Iako je za njegovu realizaciju, koja je jedan od uvjeta Drugog programskog zajma za prilagodbu, odnosno PAL2-programa ugovorenog za Svjetskom bankom dobila odgodu, Vladi su nužni zakonski mehanizmi kojima može ubrzati proces.

Zato će u procesu izmjena postojećeg zakona o privatizaciji koji će se u Sabor uputiti po hitnom postupku jasnije definirati što je objedinjeni državni portfelj, rekao je Polančec. Sada su dionice različitih vlasnika, od Mirovinskog fonda do Državne agencije za sanaciju banaka, formalno prebačene u Fond za privatizaciju, ali HFP ne može s njima raspolagati niti oglasiti njihovu prodaju bez dobivene suglasnosti nominalnih vlasnika dionica. To se dosad pokazalo kao velika kočnica procesu privatizacije, posebice ako se suglasnost tražila od HZMO-a jer se proces dobivanja znao protegnuti i na nekoliko mjeseci. Zakonskim izmjenama takav način raspolaganja dionicama će se mijenjati. Za Vladu je bitno da postojeći zakon dopuni odredbom koja bi državi omogućila odgovoriti na javnu ponudu za otkup dionica, što se u nekoliko slučaja, a zadnji put u slučaju Plive, pokazalo kao nepotrebno ograničenje. Očekuje se da će se iz zakona izbaciti obveza objave natječaja po nominalnoj cijeni koja je, realno, potpuno nepotrebna u slučaju poduzeća koja posluju s gubitkom. Za donošenje samog zakona o ESOPU-u, koji bi se osim na one u državnom portfelju odnosio i na privatne tvrtke, sindikati su Vladi ostavili dovoljno vremena. Polančec je naime, najavio, da slijedi “prikupljanje iskustava” drugih zemalja te organiziranje okruglog stola u idućih mjesec dana. S obzirom na iskustvo pregovaranja o radničkom dioničarstvu u privatizaciji, pitanje je može li se puno širi zakonski okvir, koji može uključivati nekoliko različitih modela vlasničke participacije radnika, dogovoriti prije izbora.