Na nešto više od 100 kilometara od obala Floride leže velika neiskorištena nalazišta nafte koja su privukla veliku pozornost naftnih kompanija diljem svijeta, ponajprije onih iz Sjedinjenih Država. No, za razliku od naftnih kompanija iz Norveške, Indije, Kine ili Španjolske, energetske tvrtke koje dolaze iz SAD-a bogata nalazišta mogu gledati samo preko mora ili iz zraka. Razlog je jednostavan – naftna obilja nalaze se na Kubi, zemlji koja se već desetljećima nalazi pod američkim sankcijama koje svim kompanijama iz SAD-a brane poslovanje u toj komunističkoj otočkoj državi. Dolazak stranih naftnih kompanija koje se u slijedećim mjesecima spremaju za crpljenje nafte iz nalazišta, koja prema postojećim podacima sadržavaju 4,6 milijardi barela, mogao bi označiti bolja vremena za siromašnu i nerazvijenu Kubu, ali i dobru zaradu za strane energetske tvrtke. Naftnog potencijala Kube više su nego svjesni i Amerikanci, no trenutno su u nemogućnosti pristupiti kubanskim nalazištima unatoč njihovoj neposrednoj blizini. Razljućeni ironijom sankcija koje su Kubi nametnute kako bi izolirale Fidela Castra, a sada u biti izoliraju njih, američki naftni igrači krenuli su u pokušaj izbjegavanja 45-ogodišnjeg embarga kako bi pristupili naftnim izvorima u susjedstvu.

Ohrabreni novim sazivom američkog Kongresa kojime sada dominiraju demokrati i potencijalnom promjenom kubanskog režima, naftni lobisti pokušavaju progurati nove naftne zakone koji bi izuzele kompanije iz zabrane poslovanja u Kubi. Republikanski senator iz američke savezne države Idaho Larry Craig tako u slijedećih nekoliko mjeseci planira ponovo predstaviti zakon o nafti u Senatu kao dio većeg energetskog zakona. Zastupnički dom također ima svoju verziju zakona o nafti, koju sponzorira republikanac Jeff Flake iz Arizone, koja bi omogućila prodaju američkih naftnih usluga i opreme stranim kompanijama koje već posluju u Kubi te bi se i ona uskoro mogla naći na revidiranju. “Ovo nisu šesdesete godine prošlog stoljeća kada je kenedijeva administracija štitila SAD od mogućeg raketnog napada”, kaže Charles Drevna, zamjenik predsjednika uprave Nacionalne petrokemijske i refinerijske udruge koja zastupa 450 kompanija dodavši kako će ovi resursi biti razvijani i iskorištavani, samo je pitanje tko će to raditi. Nesumnjivo je da Kuba ima dobre naftne potencijale, no s Castrom na vlasti zemlja nije iskorištavala svoje naftne izvore ni približno svojim mogućnostima – odnosno proizvodila je samo 68,000 barela dnevno. No, sada kad se većina medicinskih stručnjaka, osim naravno kubanskih, slaže kako je Castrov kraj blizu, Kuba bi se uskoro mogla izvući iz ekonomskih teškoća koje su stanovništvo dovele do samog ruba egzistencije. “Kuba bi mogla postati glavni regionalni naftni igrač”, kaže Jorge Pinon, naftni stručnjak sa Sveučilišta u Miamiju i bivši predsjednik naftne kompanije Amoco Oila za Latinsku Ameriku. Inače, proizvodnja nafte u Kubi iznosila je, od kada su nalazišta uz pomoć SSSR-a otkrivena 1971., samo oko 18.000 barela dnevno, no situacija se promjenila 1992. kada je došla kanadska naftna kompanija Sherritt International i počela zajedničku proizvodnju sa domaćom kompanijom Cuba Petroleo. Usprkos dolasku kanađana, proizvodnja se nije razvila ni blizu mogućnostima, ali su se otvorila vrata za nove naftne kompanije. Tako je 2004. u Kubu došao španjolski Repsol i otkrio naftu u dubokim vodama oko otoka. Prošle se godine Repsolu pridružio i indijski ONGC Videsh i norveški Norsk Hydro. Nakon uvida u podatke ovog konzorcija, na Kubu je došao i malezijski Petronas i osigurao koncesiju na novim naftnim poljima. U siječnju je u Kubu došla i venezuelanska državna naftna kompanija PDVSA, a u igru se uključila i Kina.