Srpska tvornica papira, Fabrika Avala Ada, na sve načine želi osporiti privatizaciju nad Fabrikom hartija A. D. Beograd čiji je većinski vlasnik Pan papirna industrija iz Zagreba, a Marinko Mikulić, glavni direktor PAN-a, na svojoj koži osjetio je što znači stati na žulj konkurenciji. Mikulić je u studenome 2005. za nešto manje od dva milijuna eura kupio 70 posto Fabrike hartija iz Beograda, u samoj blizini Fabrike Avala Ada, koja se također bavi papirnom industrijom. Tu tvornicu pak vodi Nebojša Šaranović, jedan od bivših direktora Delta holdinga, iako srpska javnost već dugo nagađa da je stvarni vlasnik Avala Ade jedan od najbogatijih ljudi na Balkanu Miroslav Mišković, vlasnik Delta Holdinga.

Lažni štrajk
Problemi su za Mikulića započeli potkraj prošle godine kada su djelatnici konkuretske tvornice svojim kamionima, ali i radnicima, blokirali ulaz u Fabriku hartija u kojoj se u to vrijeme trebao provesti remont svih strojeva. Otpor je na koncu slomljen, ali uslijedio je novi sukob i to ovaj put sa desetak radnika iz Mikulićeva pogona. Kako tvrdi predsjednica sindikata Nezavisnost Vesna Đurić, jedinog sindikata u tvornici koju vodi hrvatski vlasnik, desetak radnika započelo je fiktivni štrajk glađu. “Njih desetak zaposjeli su upravnu zgradu, u potpunosti se oglušivši na upozorenja našeg sindikata kako štrajk nije najavljen pa tako ni pravno valjan. Domaćim medijima ti su radnici pričali kako štrajkaju jer im hrvatski vlasnik mjesecima ne isplaćuje plaće, što ne odgovara istini. Naši su mediji također objavili kako su zbog iznemoglosti završili u bolnici, što je bila notorna laž jer su ti isti radnici cijelo vrijeme navodnog štrajka i jeli i pušili”, objašnjava Đurić.

Borba za tržište
Ona tvrdi kako su ti isti radnici Fabrike hartija imali samo jedan cilj, i to osporavanje ugovora o privatizaciji. Njima očito smeta, dodaje, vlasnik s hrvatskim državljanstvom, a kako navodi u cijelu se priču ponovno uplela konkurencija. “Naš prvi susjed, Fabrika Avala Ada, naš je izravni konkurent i mišljenja sam da je njihova uprava u ovom konkretnom slučaju instruirala naše djelatnike kako bi stvorili neprijateljsku klimu za našeg vlasnika”, tvrdi Đurić. U to su vrijeme srpski mediji pak objavili kako su osnovni zahtjevi radnika isplata zaostalih plaća jer od 2001. oni nisu primili zaostatke, ali i navodna činjenica da još od privatizacije novi vlasnik nije uložio ništa u to poduzeće, niti se tamo pojavio. Također se isticalo da je u štrajku oko 140 radnika, što je ističe Đurić, još jedna u nizu podvala. “Istina je jedino da oko 170 radnika Fabrike, koliko nas je ostalo, nije još primilo sve plaće koje nam zaostaju od vremena prije privatizacije, ali je i taj problem prošlog tjedna riješen na sastanku s direktorom Agencije za privatizaciju i našim vlasnikom. Riječ je o milijun eura duga, što poslodavac redovito isplaćuje, a imamo i čvrsto obećanje da će tako biti i ubuduće”, izjavila je Đurić za Poslovni dnevnik dodavši kako od privatizacije plaća ni jednom nije kasnila. Prema priopćenju srpske Agencije za privatizaciju, predstavnici sindikata Nezavisnost, mali dioničari i vlasnik postigli su tako dogovor o isplati zaostalih plaća, ali i o početku proizvodnje. Ona bi, kako saznajemo, trebala početi potkraj ovog mjeseca. U priopćenju se također navodi da su ulaganja u tvornicu očigledna, što izravno demantira pisanja srpskih medija u kojima se uzastopno isticalo da ulaganja uopće nema. Prema riječima Marinka Mikulića, problemi s konkurencijom bili su neugodni, ali su, što se njega tiču, završili. “Činjenica je da se borimo za isto tržište i da imamo iste proizvode, dovoljan je razlog za diskreditaciju i poništenje privatizacije”, smatra Mikulić dodavši kako su konačno svi problemi s radnicima riješeni. U tijeku je rekonstrukcija papir stroja koji treba povećati proizvodnju sa sadašnjih 120 tona dnevno na 400 tona dnevno do svibnja ove godine. Inače, ta je tvornica prije kupnje bila u predstečajnom postupku s ogromnim financijskim obavezama prema državi, bankama, vjerovnicima i radnicima. Nakon rasčišćavanja svih obaveza, a postupak je trajao punih šest mjeseci, deblokiran je račun tvrtke poslije osam godina blokade kada se krenulo u sanaciju i pripremu za pokretanje proizvodnje koja je zaustavljena još 2004. godine.

U Beogradu 100 milijuna eura godišnjeg prometa

‘U tvornicu smo dosad uložili pet milijuna eura, od rekonstrukcije do unaprjeđenja elektronike, a naš je plan da preko nje opskrbljujemo kako srpsko, tako i hrvatsko tržište. Prema sadašnjim planovima, očekujemo da bi u Beogradu mogli ostvarivati 100 milijuna eura godišnjeg prometa’, zaključuje Mikulić.