Tisuće ljudi okupilo se jučer na ulicama gradova diljem Sjedinjenih Država kako bi protestirali protiv rata u Iraku koji danas neslavno obilježava četiri godine od početka napada koalicijskih snaga na tu zemlju. Od početka združenog napada “koalicije voljnih” predvođene SAD-om pa do danas u Iraku je poginulo oko 150.000 Iračana i više od 3400 pripadnika koalicijskih okupacijskih snaga, od kojih više od 3200 Amerikanaca. Troškovi rata premašili su 400 milijardi dolara, zemlju svakodnevno potresaju sukobi između šijita i sunita, dijelovi zemlje nalaze se u potunoj kontroli raznih milicija, a al-Qa’eda je našla novi centar za regrutiranje i obuku svojih pripadnika, što je neupitan dokaz kako je Amerika tu zemlju bacila u potpuni kaos. Prosvjednici okupljeni na ulicama New Yorka, San Francisca, Portlanda i drugih američkih gradova jučer su drugi dan zaredom prosvjedovali protiv rata pozivajući na povratak vojnika kući, a svog predsjednika Georgea Busha da odstupi s dužnosti. “Izbacite Busha a ne bombe” i “Četiri godine previše” neki su od natpisa koji su se mogli vidjeti među masom okupljenih nezadovoljnika razočaranih američkim vođenjem rata u Iraku. Masovni prosvjedi u američkim gradovima ipak su došli četiri godine prekasno iako nije vjerovati da bi Bush učinio drukčije i da su SAD potresli prosvjedi poput onih u europskim prijestolnicama. Početkom rata i okupacije koja je potom uslijedila američka javnost većinom je podržavala politiku predsjednika i njegovih jastrebova, no situacija se počela mijenjati nakon što su troškovi rata počeli vrtoglavo rasti, a lijesovi s tijelima američkih vojnika svakodnevno stizati u zemlju.

Unatoč tome, Bush je i dalje opravdavao svoju politiku obijajući kritike i tvrdoglavo tvrdeći da je stabilizacija Iraka samo pitanje vremena. Ipak, situacija na terenu pokazivala je sasvim drukčiju sliku, što je krajem prošle godine natjeralo čak i tvrdoglavog Busha da prizna kako je irački rat počeo nalikovati onom vijetnamskom te kako Amerika ondje “ne pobjeđuje” iako je dodao da “niti ne gubi”. No dokaz da Amerika ipak gubi rat u Iraku svakodnevni su napadi šijitskih i sunitskih militanata na savezničke okupacijske snage te iračku vojsku i policiju koje niti jedni niti drugi ne mogu obuzdati. Okupacijske snage su unatoč svojoj sofisticiranoj vojnoj opremi i obuci nemoćne suprotstaviti se brojnim militantima koji se koriste urbanom gerilskom taktikom i tako minimiziraju sve njihove prednosti. Iračkim snagama pak nedostaje obuke i motiviranosti za borbu, što ih čini lakim metama sve iskusnijih pobunjenika. Osim toga, iračka policija vrlo je korumpirana i sklona pomaganju militantima, što cjelokupnu situaciju čini još beznadnijom. Amerikanci su počeli dio odgovornost za sigurnost prebacivati na iračke snage prepuštajući im kontrolu nad pojedinim gradovima i provincijama, no s obzirom na navedeno može se reći kako je ovaj potez unaprijed osuđen na neuspjeh. Uz napade na savezničko-iračke snage, zemlju potresaju svakodnevni sukobi između šijita i sunita koji su opasno zaprijetili izbijanju građanskog rata, što bi dodatno otežalo i učinilo upitnom stabilizaciju zemlje. Uz navedeno, tu je i problem al-Qa’ede kojoj kaos u Iraku savršeno odgovara kako bi se obučavala, vrbovala nove sljedbenike i napadala okupacijske, prvenstveno američke vojnike. Zbog općeg kaosa koji vlada zemljom sve više je pritisaka za američko povlačenje iz Iraka, a ovog će tjedna o tome raspravljati i demokratima predvođen Predstavnički dom Kongresa. No Bush je već zaprijetio kako će uložiti veto na moguću odluku o povlačenju, što znači da Amerikanci u Iraku ostaju do daljnjeg.