Iako nesreće u ratnom zrakoplovstvu, čak i u mirnodopskom razdoblju, na žalost nisu nešto neuobičajeno niti rijetko, činjenica je da svaki put izazovu veliki interes javnosti, posebice ako imaju tragične posljedice.

Takva nesreća dogodila se ovog tjedna kad je u šibenskom akvatoriju kod otoka Zlarina pao, za sada još iz neutvrđenih razloga, borbeni helikopter Hrvatskog ratnog zrakoplovstva (HRZ) tipa Kiowa OH-58 D. Smrtno su stradala oba pilota, bojnik Marin Klarin (43) i natporučnik Tomislav Baturina (33).

Duga istraga
Iz HRZ-a ističu da se radilo o relativno novom i jako dobro opremljenom helikopteru te vrlo iskusnim pilotima koji iza sebe imaju više tisuća sati leta. Ovo nije prvi, a izvjesno niti zadnji ovakav incident u ratnom zrakoplovstvu jer smo u proteklih 25 mirnodopskih godina suvremene Hrvatske svjedočili sličnim tragedijama.  Borbeni pilot, bilo da je riječ o zrakoplovu ili helikopteru, zasigurno je jedno od najopasnijih zanimanja. Istraga će kroz par mjeseci dati barem grube obrise onog što se dogodilo pokraj Zlarina.

No, također je izvjesno da će ovaj slučaj uvelike imate reperkusije na aktualni projekt nabavke borbenih zrakoplova za lovačku eskadrilu koja je upravo u tijeku. I dok kod nabavke Kiowa iz SAD-a tijekom 2016. nije bilo ozbiljnijih prigovora s bilo koje strane – radilo se o donaciji 16 gotovo novih helikoptera od strane SAD-a koja je imala realnu vrijednost od nekih 220 milijuna dolara, a od čega je Hrvatska platila oko 30 milijuna dolara za troškove i PDV.

Iako se očekivalo da bi nam po sličnom modelu SAD mogao osigurati i borbenu eskadrilu od 12-18 zrakoplova F-16 iz svojih zaliha, to nije bio slučaj. Umjesto toga nam je iz Washingtona, za javnost neslužbeno, poručeno da SAD smatra da bi se Hrvatska trebala usredotočiti na helikoptere te da oni smatraju da nam, u sustavu kolektivne sigurnosti NATO-a, borbena eskadrila superiornih borbenih lovaca nije potrebna – donirane su nam Kiowe te osigurana relativno povoljna kupnja novih višenamjskih Black Hawkova UH-60.

Kako smo ipak, više-manje konsenzusom svekolike politike i javnosti, odlučili da Hrvatska mora i dalje imati borbene lovce, Amerikanci su se u toj situaciji odlučili ponašati surovo tržišno – nema donacije, a niti povoljne kupnje rabljenih F-16 od njih ili saveznika, nego u obzir dolaze samo novi aparati na kojima će američke tvrtke masno zaraditi.

Bolje ponude u svibnju
Ponuđeni su nam najnoviji F-16 Blok 70/72, koji se zapravo još niti nisu počeli proizvoditi, za cijenu koja bi na bazi 12 zrakoplova i prateće opreme, naoružanja i obuke dosegnula 1,5 do 2 milijardi dolara. Hrvatske snove da ćemo od Izraela dobiti prastare, ali uporabljive F-16 za svega 500 milijuna dolara, ili malo više, s potpunom opremom, naoružanjem i opremom, Amerikanci su ubrzo srušili.

Sada je ponovno krenuo novi proces nabavke lovaca, iz nepoznatog razloga od samog početka, s gotovo istim favoritima – proširena je lista mogućih ispručitelja na francuski Rafale, iako nije sasvim jasno radi li se o upitu za novi ili rabljeni zrakoplov, jer Francuzi do sada nikome nisu prodali rabljeni, a niti javno izrazili takvu spremnost. Konkretno, Indija je za paket od 36 zrakoplova Rafale, s opremom i osnovnim naoružanjem, platila 8,6 milijardi dolara, odnosno gotovo 250 milijuna dolara po zrakoplovu.

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Dakle, izvjesno je da će se i novi natječaj, koji bi svoj drugi korak trebao imati početkom svibnja kada bi ponuđači kojima je Hrvatska nedavno poslala upit za rabljene i/ili nove zrakoplove trebali predati svoje ponude, zapravo biti borba između neke verzije F-16 i novog švedskog JAS-39 Gripena (nejasno još da li verzija C/D ili nova E/F koja je još u testnoj fazi). Šveđani su, navodno, spremni ponuditi puno bolji i povoljniji paket od prošlogodišnjeg kada su za 12 zrakoplova (verzije C/D) s osnovnom opremom, obukom i naoružanjem tražili 900 milijuna eura.

Osim konfuzne činjenice da nikome zapravo nije jasno, pitanje da li je to i vodećim ljudima Ministarstva obrane (MORH), da li Hrvatska želi i treba novi ili rabljeni zrakoplov, a nije zapravo jasno niti u kojim gabaritima cijene se ovdje uopće govori. Rabljeni F-16 iz Norveške bi nam, uz opciju da to dopusti Washington, bili dostupni možda već za 100 ili 200 milijuna dolara za eskadrilu od 12 ili možda čak i više zrakoplova, dok bi nas novi F-16 Block 70/72 koštao 1,5 – 2 milijarde dolara, a novi Rafale možda i 3 milijarde.

S druge strane, u svibnju će biti još svježe sjećanje na tragediju kod Zlarina. Iako možda do tada neće bit poznati konačni rezultati istrage, u slučaju da sumnja padne na tehničke razloge, a ne na ljudski faktor, to bi uvelike otežalo donošenje političke odluke pod pritiskom javnosti i struke da se krene u nabavku rabljenih zrakoplova.

Preveliko samopouzdanje?
S druge strane, ako za nesreću bude okrivljen ljudski faktor (nagađa se da su vjerojatno zbog prevelikog samopouzdanja piloti letjeli prenisko i prebrzo prema suncu te zbog odbljeska zahvatili letjelicom vodu u brišućem letu), postavit će se logično pitanje o kvaliteti ljudi koji će nam održavati i upravljati borbenim aparatima vrijednima 100 ili 200 milijuna dolara ako nismo u stanju ovladati znatnije jednostavnijim strojevima poput helikoptera Kiowa čija se pojedinačna vrijednost mjeri u redu veličine nekoliko milijuna dolara.