Stečaj turističke kompanije Thomas Cook nakon dugih 178 godina, giganta s više od 20 tisuća zaposlenih, s više od 100 aviona, resortima i hotelima diljem svijeta i milijunima putnika godišnje, očekivali su svi koji su pratili industriju putovanja u posljednjih desetak godina.

Da su i uspjeli prošlog vikenda prikupiti 200 milijuna funta koje su banke tražile kao dodatno osiguranje u procesu dokapitalizacije dogovorenom ovog ljeta s većinskim dioničarom, kineskim Fosunom, pojavili bi se novi zahtjevi tržišta kojima TC ne bi mogao udovoljiti, kažu analitičari koji su u stečaj u posljednjih nekoliko godina ispratili niz kompanija iz ovog sektora. Propasti turoperatora kumovao je niz vanjskih faktora koje je bilo teško kontrolirati čak i uz dobro upravljanje koje je ponekad bilo upitno, od akvizicija od 2007. godine nadalje do terorističkih napada i procvata niskobudžetnih aviokompanija, sharing platformi za smještaj, pa sve do neizvjesnosti Brexita.

Štetna akvizicija

U svibnju je grupa izvijestila o gubitku od 1,5 milijardi funti, pri čemu je više od milijard funti otpisano iz spajanja 2007. godine s tvrtkom MyTravel, akvizicijom koja je trebala stvoriti europskog putničkog diva, smanjiti troškove za 75 milijuna funti godišnje i povećati konkurentnost. U stvarnosti, Thomas Cook se spojio s kompanijom koja je ostvarila dobit samo jednom u prethodnih šest godina, i akvizicija je grupu dovela u ogromne dugove.

Thomas Cook nije propao zato što su Britanci prestali putovati, istina je daleko od toga, lani je u inozemstvo putovalo 60 posto stanovnika Otoka, što je više nego godinu ranije. Ono što se izmijenilo je način putovanja, koja se sve manje svode na all inclusive ljetovanja od dva tjedna. Danas putovanja traju kraće, posjećuju se gradovi, destinacije koje su prije bile nepoznate, a zbog razvoja tehnologija putnici sve češće bukiraju samostalno, u zadnji čas, kombiniraju jeftine letove i smještaj, bez angažmana agencija, a paketi moraju biti atraktivni i povoljni.

U vremenima u kojima se većina bukinga odvija online, i tek jedan od sedam putnika ide u agenciju, što su uglavnom umirovljenici i oni plitkog džepa, Thomas Cook u vlasništvu još uvijek ima više od 500 poslovnica na skupim lokacijama!

Uz sve te okolnosti, uteg loše akvizicije bio je još teži. Transformaciju koju je donijela tehnologija i veća dostupnost putovanja morali su popratiti i organizatori putovanja, bilo kroz integraciju tehnologija, specijalizaciju ponude, edukaciju zaposlenika ili značajnija restrukturiranja poslovanja. Svaka agencija trebala bi se pitati gdje će biti za pet godina i pokušati doznati na koji način će tamo dospjeti, uključujući i Hrvatske, neovisno o trenutnoj poziciji i veličini.

Osjetljiva industrija

ZELENO GOSPODARSTVO

‘Prihode od tradicionalne djelatnosti ulažemo u obnovljive izvore energije’

Budućnost bez dima

Iza kulisa 1.500 znanstvenika: Kako nastaju proizvodi koji mijenjaju duhansku industriju

Jer industrija putovanja koliko god bila snažna zbog stalne potražnje i želje za novim iskustvima, osjetljiva je na okolnosti, od klimatskih promjena do političkih nestabilnosti. Thomas Cook koštali su i teroristički napadi koji su zaustavili letove za Egipat i Tunis, zbog toplinskog vala prošlog ljeta dio Britanaca je odgodio put na topla mora, ove godine turoperator je prijavio pad prometa koji je povezao s Brexitom i padom funte. Blizu bankrota su stoga bili 2011. godine, kad im je dug premašio milijardu funti, što je trebalo vraćati kroz kredite, pa je četvrtina prihoda od poslovanja išla bankama.

Dakako, krize prolaze, ali ako nema snage da ih se prebrodi slijedi pad koji je, logično za organizatora putovanja, došao u rujnu. Za turoperatore rujan je mjesec plaćanja usluga partnerima koji od toga žive, i spremni su, poput onih hotela u Tunisu, zatočiti goste dok im se ne plati usluga.

Pokušaj kineskog Fosuna, koji je 2015. godine kupio početni udjel u Thomas Cooku s ciljem stvaranja globalnog igrača, da spasi kompaniju u postupku dokapitalizacije, stoga je možda došao prekasno, a možda nije bio dobro odigran.

Možda nije bio ni moguć u ovim okolnostima, jer je od banaka tražio da se odreknu svojih potraživanja u iznosu od čak 1,7 milijarde funti. U jednom od najneizvjesnijih trenutaka u povijesti UK, kad se ne zna što zemlju čeka u idućem mjesecu, bilo je to ludo očekivati, jednako kao i nacionalizaciju Thomasa Cooka koju su neki zagovarali da se spase radna mjesta. Kad se jednom zalaufa, teško se zaustaviti.