Savjetnička tvrtka Kompozit iz Zagreba dvanaest godina traži na regionalnom tržištu vodeće kadrove – članove nadzornih odbora i uprava, izvršne direktore i iznimne eksperte. Kompozit je partner najveće europske agencije za traženje kadrova Aims International i odgovoran je za tzv. jadransku regiju. Zlatan Modrić, organizacijski psiholog, osnivač i direktor agencije Kompozit, kaže: “Traženje članova i predsjednika uprave svakako je zahtjevna zadaća. U takvim projektima klijent agencije za traženje kadrova je nadzorni odbor ili predsjednik uprave. U Hrvatskoj i regiji jasno se reflektira globalni trend ubrzane fluktuacije. Promjena na vrhu kompanija, osobito onih koje kotiraju na burzi, danas je više nego ikad. Godine 1995. fluktuacija predsjednika uprava bila je 9, a u 2006. godini 14 posto. Istraživanja pokazuju da dvije trećine predsjednika uprava vjeruje kako su sjajni vođe na pravom mjestu, dok nasuprot tome tek trećina članova nadzornih odbora dijeli isto uvjerenje. Ovakvo stanje posljedica je neispunjenih očekivanja dioničara i vlasnika. S druge strane, zahtjevi prema predsjednicima uprava sve su složeniji.”

Nasljeđivanje i novi talenti
Na pitanje zašto predsjednici, odnosno članovi uprava ne uspijevaju, Modrić navodi nekoliko razloga. Jedan od njih je da poslodavci prihvaćaju sustav “rock zvijezde” koji se temelji na mitu kako je predsjednik uprave kao brend nenadomjestiv. Time se menadžer automatski nagrađuje neovisno o rezultatima. Taj sustav povećava plaće, bonuse i privilegije, a za trošak dioničara i zaposlenika Modrić kaže: “Ostaje činjenica da nitko nije nenadomjestiv kad rezultati nisu postignuti!” Neplanirane promjene na vrhu kompanija uvjetovane lošim poslovnim rezultatima vrlo su skupe i ponekad imaju nepredvidive štetne posljedice. Primjerice, predsjednik uprave koji odlazi odnosi sa sobom i znanje o talentima na vrhu kompanije, kao i o vrsti talenata koje će kompanija trebati ubuduće, objašnjava naš sugovornik. Dodatni je problem, dodaje, u činjenici da će u tim okolnostima najvjerojatnije otići i najtalentiraniji ljudi. Hrvatski menadžeri u svojim kasnim tridesetim godinama nisu posvećivali dovoljnu pozornost razvijanju kompetencija i usvajanju potrebnih znanja i vještina. Dominantna orijentiranost na osvajanje top pozicija, a zatim potpuna praktična posvećenost operativnom poslu radi zadržavanja pozicije dovodi do nedovoljnog investiranja u osobni i profesionalni razvoj.

Svi se poznaju
Modrić upozorava kako ovu generaciju počinju ozbiljno ugrožavati “milenijci”, profesionalci u ranim dvadesetim godinama, nemilosrdni i sjajno up-to-date obrazovani. Osm toga, Hrvatska i uža regija postaju sve zanimljivije visoko kompetentnim i motiviranim stranim menadžerima od kojih su neki spremni raditi i za znatno nižu naknadu od lokalnih “super zvijezda”. U traženju kandidata za top pozicije headhunter neposredno surađuje s nadzornim odborom. Često je mišljenje što je viša pozicija i što je “razvikaniji” kandidat-menadžer, to je manje potrebna objektivna procjena jer bi ona možda mogla biti i odbojna kandidatu (sindrom rock-zvijezde). Poslovni okoliš u nas je vrlo uzak, kaže Modrić, svi se znaju dok zapravo imaju vrlo netočne i nepotpune informacije o kompetencijama menadžera, a prosuđivanje umnogome ovisi o medijskoj eksponiranosti osoba.

Sve važnija moralna crta i karakter kandidata

Osobnost i osobne vrijednosti menadžera često su zanemarivana dimenzija pa Modrić izdvaja dvije klase (karakterno) neuspješnih menadžera. Prvo su vrlo ugodni, ‘plutajući ljudi’ koji olakšavaju sastanke, nikad se ne žale, ne kritiziraju i nemaju ambicije i vizije. Drugu, najveću skupinu, čine ‘narcisi’. Visoko su energični, natjecatelji, orijentirani na postignuće i izgledaju kao vođe. Ali ne prihvaćaju savjete. Izgleda da prolazi razdoblje kad su tvrtke prvenstveno željele angažirati dinamične i karizmatične egzekutivce koji će opetovano donositi rast kvartalnih rezultata, ponekad bez obzira na cijenu. Osim vanjskih snaga i profesionalnih postignuća, headhuntera/konzultanta zanima i unutranji moralni kompas kandidata. Menadžerima se jasno postavljaju pitanja tko su, im karakterni modeli, jesu li odani mentoriranju drugih, žive li život s dostojanstvom, pokazuju li hrabrost i slični. Zato nije čudno, zaključuje Modrić, da su istinski veliki top menadžeri vrlo rijetka vrsta.