Suvremeno društvo treba sve više energije, a proizvodnja energije, kao i njezine potrošnja, stvaraju sve veće ekološke probleme koji su u nekim zemljama prinudile zakonodavca da pribjegne restriktivnoj regulativi koja ograničava potrošnju energije, posebice one iz fosilnih izvora.

Iako je ovakva praksa više vezana uz najrazvijenije zemlje svijeta, sigurno je puno veći problem u siromašnijim državama s megalopolisima od 10-ak milijuna ljudi gdje onečišćenje postaje veliki problem. Promet je jedan od najvećih onečišćivača i procjenjuje se da na njega otpada oko 30 posto ukupne potrošnje energije. Činjenica je da prometa sigurno neće biti manje jer je ljudi na Zemlji sve više te promet u svim segmentima neprestano raste. Zbog toga se pokušava utjecati na pogonsko gorivo vozila. 

Ništa bez infrastrukture
Razvijene zemlje stoga žele da što više njihovog voznog parka, posebice onog cestovnog, bude na obnovljive izvore energije. Europska unija si je postavila za cilj da bi do 2030. godine u prometu trebalo biti 14 posto vozila koja bi za pogon koristili alternativna goriva. Koliko se daleko odmaklo po tom pitanju u EU? Unija je skup vrlo različitih zemalja, te su razlike enormne već sada i teško je da će se one približiti do 2030. Hrvatska je, kako procjenjuje energetski analitičar Igor Grozdanić, formalno na oko 1,3 posto alternativnog pogona, dok je u realnosti ispod jedan posto. 

Osim željeznice koja nam je uglavnom elektrificirana, imamo 60-ak tisuća osobnih automobila na ukapljeni naftni plin (UNP ili eng. LPG), 318 kamiona i autobusa na prirodni stlačeni plin (SPP ili eng. CNG) te 500-injak električnih automobila te još toliko motocikala. O upotrebi ukapljenog prirodnog plina (UPP ili eng. LNG) počelo se više razmišljati razvojem projekta LNG terminala u Omišlju, a kojeg bi onda mogli, prije svega, kao gorivo koristiti brodovi, ali i teretna vozila te autobusi.

Naravno, za svaku od ovih tehnologija potrebno je izgraditi infrastrukturu punionica, a koja je trenutno, osim za UNP, dosta skromna. Samo naš vozni park cestovnih motornih vozila broji 2,2 milijuna komada, od čega 1,66 milijuna osobnih automobila, 170.000 kamiona te dodatno 25.000 tegljača i specijalnih vozila. Imamo i 160.000 motocikala i mopeda, 124.000 traktora te oko 6000 autobusa. 

Iako se u posljednje vrijeme najviše pozornosti daje električnim vozilima, gdje ponešto ima za reći i Hrvatska kroz tvrtku Rimac Automobili, činjenica je da se sve više upozorava na probleme koje će jača primjena električnih vozila imati – nedovoljan broj električnih punionica, potrebne investicije u elektroenergetske mreže, a u konačnici i velike investicije u dodatne izvore energije.

Za primjer, jedan Tesla automobil koristi u svojoj posljednjoj verziji punionicu od 250 kW, a što je snaga koju koristi i prosječna stambena zgrada sa 100-injak stanova.  Kada bi ovog trenutka ili u bliskoj budućnosti i jedan posto hrvatskog voznog parka cestovnih vozila, oko 22.000 vozila, bilo na struju, izvjesno bi došlo do kolapsa čitavog elektroenergetskog sustava zemlje

. Plin se često navodi kao prijelazno rješenje prema obnovljivoj energetskoj agendi. Plina ima dovoljno, a i Hrvatska solidno stoji po pitanju plina – oko trećinu vlastite proizvodnje, povezanost na ruski plinovod preko Slovenije i Mađarske, vrlo brzo se očekuje i plinovod TAP s kaspijskim plinom, a blizu je i Turski tok te izgradnja LNG terminala, a što bi sve diverzificiralo opskrbu i ojačalo njezinu sigurnost. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost

Gubitak izdašnih prihoda
Naša zemlja ima solidnu logistiku za UNP kojeg uglavnom koriste osobni automobili, a i ova tehnologija je već desetljećima raširena i prihvaćena u našoj zemlji. Izvjesno je da kada bi država željela jaču penetraciju UNP-a u Hrvatskoj, to bi se moglo postići u vrlo kratkom razdoblju olakšicama koje bi broj vozila na plin brzo digla na nekoliko stotina tisuća.

Naravno, na ovaj način država bi izgubila izdašne prihode od trošarina na gorivo, a i s možebitnim olakšicama. Dakle, pitanje plina je više stvar lobiranja i interesa države nego tehnologije i interesa vozača.  Za razliku od e-automobila, za koje mnogi stručnjaci smatraju da zbog svega gore rečenog neće zamijeniti klasične benzinske i dizelske motore, a to se očekuje od vodikovih automobila (H-auto). To je vrlo potentna, no do sada nedovoljno istražena tehnologija.

Upravo ovih dana je i u Zagrebu zastala karavana koja popularizira ovu tehnologiju. Riječ je o Toyotinom modelu, e-automobilu koji struju dobiva od vlastitog sustava korištenja vodika. Teorijski to je tehnologija koja bi omogućila vožnju gotovo neograničeno dugo s jednim punjenjem s čistom i sigurnom tehnologijom. Ali, pitanje je koji bi tu interes imala država ako se zna da trošarine, tj. posebni porezi na neke vrste proizvoda poput goriva, pune oko 10 posto državnog proračuna.