Jeste li znali da svako treće dijete u školu odlazi autobusom ili ga voze roditelji, a da više od trećine djece ne sudjeluje ni u kakvim sportskim ili plesnim aktivnostima, dok ih zato čak 56,1 % više od dva sata dnevno provede pred televizorom i ostalim elektroničkim uređajima?
I bez poražavajuće statistike posve je jasno da su školska djeca danas sve manje tjelesno aktivna zbog sjedilačkog načina života, što ima velike posljedice na zdravlje. Zato je važno od najranije dobi utjecati na njihovu aktivnost. U predškolskom razdoblju igra kao primarna aktivnost djece uključuje mnogo kretanja te time visoku razinu tjelesne aktivnosti. Polaskom u osnovnu školu dolazi do promjene u očekivanjima te se sukladno tomu povećava vrijeme koje djeca provedu u sjedilačkim aktivnostima. Na taj način smanjuje se razina dotadašnje svakodnevne tjelesne aktivnosti djece, a njihov novi, većinski sjedilački model ponašanja počinje predstavljati rizik za razvoj bolesti.

