Ne bavi se šekretima. Pa čak ni onima koji koštaju više od deset tisuća eura po kvadratu – da je on “otac grada” pa se ne zamara nevažnim ili, kako je on to rekao, efemernim stvarima, zaključio je gradonačelnik Milan Bandić otprilike u isto vrijeme prošlog vikenda kad je iz Zrinjevca stiglo priopćenje da se s obnovom spornog WC-a na Krešimircu nije ni počelo. Obavljena je samo hitna sanacija krova, poručili su iz Holdingove podružnice, koju su ubrzo demantirale fotografije iz unutrašnjosti kućice kojoj je bruto površina oko pet, odnosno neto 3,8 četvornih metara.

Ne može natječaj

Dvije nove WC školjke, umivaonici, pločice, stakla, ali, složili su se oni koji su došli na Trg kralja Petra Krešimira IV. ne bi li vidjeli, nakon ona dva “zlatna” u Dubravi i Dupcu, ovaj “srebrni” toalet u Donjem gradu, ništa to nije vrijedno 38.826 eura, koliko u cjeniku Zrinjevca piše da stoje radovi. Na licu mjesta uspoređivale su se cijene sličnih modela sanitarija pa je svima ubrzo postalo jasno kako se demontažu starog i postavljanje novog umivaonika nikako ne bi trebalo platiti 8437 kuna kad se sličan može na tržištu naći po osam puta nižoj cijeni. Uklanjanje i postavljanje novih školjki, stoji u cjeniku Zrinjevca, košta 35.625 kuna, a za usporedbu, za školjku istog proizvođača u trgovini treba izdvojiti tek nešto više od 350 kuna.
– Želi li Vijeće četvrti drugu cijenu, mogu naći novog izvođača radova – poručili su iz Holdinga, dok vijećnici u četvrtima objašnjavaju da se to jednostavno ne može. Novac iz komunalnih akcija troši se isključivo u Holdingu jer tvrtka je to, govori pravnik i vijećnik GČ Trnje Pero Kovačević, koja na radove po kvartovima ima monopol.

– Četvrti i mjesni odbori imaju pravnu osobnost, ali ne mogu gotovo ništa. U odlukama o osnivanju tih poduzeća stoji da će se oni baviti poslovima kojima se bave, zato i sve cijene jesu visoke. Jednostavno nema tržišne utakmice – objašnjava za Večernji list Pero Kovačević pa dodaje da bi četvrti drage volje, da mogu, za poslove odabirale tvrtke koje bi ih radile puno jeftinije. Na taj bi se način, kaže, po kvartovima napravilo još više jer bi se određene svote novca uštedjele.

I proizvodi i “ruke”

A iako se ništa ne može usporediti s WC-om od 10.059 eura po kvadratu, kads se “pročešljaju” malo planovi četvrti za ovu godinu pronađe se kako, primjerice, jedno prometno ogledalo košta tri tisuće kuna, a dva gola za mali nogomet 12 tisuća. Prema grubom izračunu  bi za svotu koja će se platiti Holdingovim podružnicama moglo u dućanu nabaviti barem pet ogledala i 12 golova.
Naravno, treba biti fer i reći da je to cijena samo proizvoda, ne i “ruku”, odnosno njihova postavljanja, što je u cijene Holdingovih podružnica uključeno. Ima toga još; na uglu Utinjske i Ulice Franje Malnara u Svetoj Klari, primjerice, postavit će se oglasna ploča za 7300 kuna, klupa kod Rešetarove 21 stajat će 3450 kuna, dok će u Ulici Hermana Dalmatina na Volovčici, kod broja 5, osvanuti “betonske vaze za bilje” od 3600 kuna. Nije baš najjeftinije ni u Gornjem Vrapču, na čijem se Trgu Stjepana Severa, kod broja 1, postavlja sjenica te se uređuje okoliš za 97.000 kuna. Još 20 tisuća platit će se na istoj lokaciji postavljanje božićnog drvca u prosincu.