Novi zeleni sporazum" postao je glavna tema u nizu glavnih gradova diljem svijeta. Nakon što se nedavno pojavila u Sjedinjenim Američkim Državama, ta ideja odaje počast vizionarskom programu gospodarskog oporavka predsjednika Franklina D. Roosevelta iz 1933. godine. No, Europa to također može i mora ostvariti. Europa je već dugo posvećena okolišu, uvela je svoj prvi zajednički program još 1972. godine.

Godine 2005. Europska unija uspostavila je svoj prvi sustav za trgovanje emisijama koje ostaje najveće tržište za trgovinu emisijama ugljika na svijetu. Iste godine Europska unija preuzela je vodstvo u pregovorima oko Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama, a obvezala se na smanjenje vlastitih emisija stakleničkih plinova za 40% s razine zabilježene 1990. godine. Međutim, ti koraci, iako važni, ne hvataju se u koštac s punim obimom izazova s kojim je svijet trenutačno suočen.

Pčele i ostali insekti nestaju, dok je zagađenje mikroplastikom postalo sveprisutno. Kontinuirani porast temperatura mogao bi uzrokovati nestanak leda s Arktika do 2050. godine, a pogoršat će se i požari, suše i poplave s kojima je Europa već suočena. Usporedno s povećanjem zagađenja zraka, povećat će se i smrtnost od bolesti dišnog sustava.

Primjena strogih ograničenja
Ipak, ima također i osnova za optimizam. Sve veći broj ljudi voljan je djelovati i prilagoditi vlastiti životni stil, poput studenata i ostalih koji izlaze na ulice u Stockholmu, Pragu, Bruxellesu i Milanu svakog petka. Tvrtke također sve više uviđaju dobrobiti novog zelenog gospodarstva. Samo politika i političari, na nacionalnoj i na europskoj razini, zaostaju za ostalima.

Ovo je trenutak za nadovezivanje na zamah grassroots inicijative gdje je potrebno postaviti Zelenu Europu kao najveći prioritet tijekom nadolazećih godina. Stoga se je potrebno usredotočiti na tri glavna područja. Prije svega, europsko gospodarstvo mora postati neutralno po pitanju ugljika do 2050. godine. Ako želimo ograničiti globalno zatopljenje do 1,5°C u odnosu na predindustrijsko razdoblje, ne preostaje nam niti jedan drugi izbor: neto emisije ugljikovog dioksida na razini Europske unije moraju se spustiti na nulu do polovice stoljeća.

To podrazumijeva ogromna ulaganja u buduću mobilnost, energetski učinkovite zgrade i obnovljive izvore energije, kao i u ključne tehnologije poput baterija s vodikovim gorivim člancima, solarnih panela nove generacije i zelene kemije. To također podrazumijeva primjenu strogih ograničenja emisija CO2 u novim putničkim automobilima, javnom prijevozu i komercijalnom prekomorskom i zračnom prijevozu. Nadalje, to podrazumijeva učiniti Europu, zajedno s našom automobilskom industrijom, prvim kontinentom s električnim vozilima do 2030. godine. 

Veća briga o resursima
Drugo, Europa mora preuzeti vodstvo u odgovornom korištenju resursima i postati istinski kružno gospodarstvo koje minimalizira otpad. U današnje vrijeme, osam milijardi tona materijala obrađuje se u energiju ili proizvode na godišnjoj razini u Europskoj uniji. Samo 0,6 milijardi tona – pukih 7,5% – dobiva se recikliranjem. Moramo polučiti znatno bolje rezultate.

Možemo, primjerice, početi s jednom inicijativom na razini Europske unije za borbu protiv planiranog zastarijevanja kućanskih aparata i elektroničkih uređaja. Treće, moramo učiniti puno više po pitanju zaštite bioraznolikosti. Prema Svjetskoj zakladi za zaštitu prirode, populacije divljih biljnih i životinjskih vrsta prema procjenama smanjile su se za 60% na globalnoj razini od 1970. godine. Konferencija UN-a o bioraznolikosti koja će se održati sljedeće godine u Pekingu bit će odlučujuća. Europska unija bi ponovno trebala biti predvodnicom. Trebali bismo osnažiti zakonodavstvo EU-a po pitanju zaštite biljnih i životinjskih vrsta, a potreban nam je i ambiciozan plan o plavom gospodarstvu i očuvanju naših mora. Također, moramo pokrenuti pravu raspravu s našim poljoprivrednicima, a ne protiv njih.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Sve mjere na razini Europske unije trebale bi stoga biti osmišljene u cilju minimaliziranja socijalnih troškova. Trebali bismo istovremeno nastaviti zagovarati učinkovitu globalnu suradnju te zaštititi sami sebe od nelojalne konkurencije. Stroga pravila o pesticidima ili upravljanju šumama na razini Europske unije nemaju smisla ako se naša uvezena hrana i drvo proizvode na neodržive načine. Ta tri cilja trebala bi postati potpornjima Pakta o održivosti koji je od središnje važnosti u novom političkom ciklusu Europske unije. 

Kako bi postigao svoje ciljeve, Pakt o održivosti iziskivao bi usklađeno djelovanje po pitanju klimatskih promjena, trgovine, poreza, poljoprivrede i inovacija. Europska unija ne smije se bojati upotrijebiti vlastite regulatorne ovlasti. Primjerice, proširivanje područja primjene zakonodavstva o ekološkom dizajnu i proširenoj odgovornosti proizvođača za post-potrošačku fazu životnog ciklusa proizvoda mogli bi ubrzati pro-okolišne inovacije.

Uloga financijskog sektora
Bit će također potrebna ogromna ulaganja. Europska komisija procjenjuje da će Europskoj uniji biti potrebno 180 milijardi eura (203 milijardi dolara) dodatnih ulaganja svake godine za ispunjavanje svojih obveza koje proizlaze iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama. Taj je cilj ostvariv. Europska investicijska banka već osigurava najviše financijskih sredstava u borbi protiv klimatskih promjena na multilateralnoj razini. Povrh toga, budući proračun Europske unije kao i njen Investicijski plan, koji je do sada poznat po primjeni financijske poluge za poticanje ulaganja iz privatnog sektora, mogao bi dodatno potaknuti europsku zelenu vatrenu moć.

Financijski sektor također ima presudnu ulogu: financijskim izvještajima vezano uz klimatske promjene možemo potaknuti najveće svjetske financijske institucije – poput norveškog državnog investicijskog fonda i američkog fonda BlackRock – kako bismo zauzeli dugoročno stajalište. Iako bi se zemlje članice Europske unije mogle tome opirati, moramo održati raspravu o porezima i subvencijama za fosilna goriva, kao i o osviještavanju pitanja održivosti javnih rashoda. Najbolje vrijeme za sklapanje Novog zelenog sporazuma u Europskoj uniji bilo je još prije puno godina. Druga najbolja opcija raspoloživa je u ovom trenutku. 

© Project Syndicate, 2019.