Možda će nekome zvučati logično da Ministarstvo pravosuđa izmišlja novu definiciju banke. Meni to zvuči kao da Ministarstvo poljoprivrede izmisli novu definiciju hotela ili da Ministarstvo graditeljstva napiše novu definiciju bolničkog liječenja ili da Ministarstvo financija smisli novu definiciju sudskog procesa. Dakako da se djelovanja i interesi ministarstava mogu preklapati, ali što o tim istim ministarstvima pa i cijeloj hrvatskoj Vladi govori činjenica da će zbog vlastitih, uskih interesa, ministarstva međusobno i to potpuno jednostrano negirati postojanje svojih kolega, profesija, zakona i svih drugih propisa – i da će zatim napraviti po svome?

Ministarstvo pravosuđa je u prijedlogu novog Ovršnog zakona definiralo banku kao banku u Hrvatskoj.

Kodificiran jezik

Ali banka nije internetska tražilica poput Googlea, društvena mreža poput Facebooka ili kompanija koja želi slati ljude na Mars i tamo graditi civilizaciju kao što je SpaceX. Banka nije nastala prije deset, dvadeset ili trideset godina.

Najstarije banke postoje od renesanse. Razvile su se u 14. stoljeću u Firenci u Italiji. Od tada se zna da banka nudi usluge platnog prometa i kreditne usluge. Može ona nuditi još mnogo toga drugoga, ali definicijom banke se ne bavi nitko drugi do središnje banke, kod nas HNB-a, ili pak Ministarstva financija. Ideja da si Ministarstvo pravosuđa uzima za pravo redefinirati pojam banke vrlo je neobična.

Mogli bismo pak reći da zbog veće pravne sigurnosti, odnosno efikasnije naplate potraživanja, konkretno u slučaju ovrha, ima smisla ograničiti prava građana i biznisa da se prisilna naplata radi unutar teritorija Hrvatske. Meni to ne zvuči kao nelogičan zahtjev.

No, problem nastaje u slučaju kad Ministarstvo pravosuđa takav zahtjev želi provesti redefiniranjem pojma banke. Svaki zakon se, naime, piše da bi se precizno definirali odnosi između temeljnih pojmova, a ne da bi se izmijenili temeljni pojmovi! U Ovršni zakon, tj. u neki njegov članak, može se stoga jednostavno unijeti da se svi postupci povezani s ovrhama ograničavaju samo na teritorij Hrvatske i poslovne subjekte koji su registrirani u Republici Hrvatskoj. Pravnici bi to sigurno mnogo bolje sročili, jer oni koriste kodificirani, pravni jezik. To je onaj dosadni, zamorni i svima nama ostalima nerazumljiv jezik. No, taj je jezik precizan poput kirurškog noža.

Ali baš ta činjenica da u pravnom jeziku nema slučajnosti, da se neka riječ ili pojam ne piše samo tako, da on ima jedno i samo jedno značenje, čini ideju da se izmisli nova definicija banke još neobičnijom. I onda, da su tu ideju iznijeli laici, obični ljudi poput vas i mene, nitko ne bi rekao ništa. Ne znamo bolje. Nismo školovani za pravnike, ne baratamo pravnim jezikom i nismo svjesni njegove težine.

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju

Employee Wellbeing

Od pripravnika do lidera: ‘Ovdje se ne bojimo pitati, tražiti pomoć i rasti’

Korisna neusklađenost

Ministarstvo pravosuđa je pak svega toga itekako svjesno. Prijedlog Ovršnog zakona su prije bilo kakve objave zasigurno morali pročešljati njegovi pravnici. Bilo bi krajnje neobično kad bi saznali da oni nisu imali pojma što rade. Uostalom, kad se piše novi zakon radi se i procjena njegovog učinka.

Teško je stoga vjerovati da su izučeni profesionalci, u ministarstvu koje je simbol pravne profesije, odjednom, sami od sebe došli na ideju da izmisle novu definiciju banke. Znači, čak i kad uzmemo u obzir činjenicu da bi prisilna naplata bila znatno otežana kada se ne bi radila unutar Hrvatske, krajnje je neobično da je netko u Ministarstvu pravosuđa namjerno, ciljano i smišljeno taj problem odlučio riješiti novom definicijom banke.

To je vrlo neobično kad znamo da je neusklađenost zakona i drugih propisa u Hrvatskoj jedan od najvećih izvora pravne nesigurnosti i korupcije. U Ministarstvu pravosuđa s tim su sigurno jako dobro upoznati. Upravo je pravosuđe i sve povezano s njim najčešće na neslavnom vrhu percepcije građana kao dio države u kojem je korupcija najraširenija.

Građanima i poduzetnicima to je dodatan problem, jer su zbog zakonske i ine neusklađenosti onda mete proizvoljnog, “odokativnog” procjenjivanja državnih službenika. U jednom zakonu piše jedno, a u drugom drugo. Svatko može tumačiti kako mu se sviđa ili pak ići na sud koji opet ima slobodu tumačenja pa provesti godine u parničenju. Ako bi se netko trebao zalagati protiv toga onda je to Ministarstvo pravosuđa. No, kako vidimo, čini suprotno.

Efikasna prepreka

I onda dolazimo do stvarnih posljedica po poslovanje banaka koje će izazvati ovakav Ovršni zakon, ako prođe. Nova definicija banke, i to još zbog težine koju nosi predlagatelj Ministarstvo pravosuđa, znači da se niti jedan poslodavac neće igrati tumačenja vrijedi li ta definicija samo kod ovrha ili uvijek. Igrat će na sigurno i tim je ulazak novih banaka u Hrvatsku, čak i ako imaju EU bankarsku putovnicu, onemogućen.

Jedan lobist mi je rekao da se ovakav pristup izmjeni zakona naziva stvaranje manevarskog prostora, ali meni nije jasno kako se to razlikuje od potencijalne korupcije?