Lanjski buran razlaz dvojice ruskih partnera koji su zajednički ulagali u Splitu, Dmitrija Željeznjaka i Viktora Zinčenka, osim na sudu, rasplet upravo dobiva i na poslovnom planu. Jučer je neočekivano Hrvatskom fondu za privatizaciju Zinčenkova tvrtka Lučki robni terminali sa sjedištem u Splitu dostavila obvezujuću ponudu na javni natječaj za kupnju imotskog poduzeća za proizvodnju grožđa i vina Imota, a za kojega je dosad jedini interes za preuzimanje pokazao Željeznjak. No on se u ovom, drugom krugu privatizacije nije javio s ponudom čekajući raspisivanje trećeg natječaja, u kojemu se dionice nude pod posebnim uvjetima, za minimalnu cijenu i uz otpis dugova tvrtke prema državi.

Malo više od traženog
Priliku je iskoristio Zinčenko, koji je HFP-u za kupnju 98,73 posto udjela u Imoti ponudio 7,305 milijuna kuna, neznatno više od tražene početne cijene u natječaju, a ponuda zadovoljava i ostale uvjete HFP-a. Zinčenko nudi preuzimanje svih obveza tvrtke prema vjerovnicima, koje su koncem prošle godine iznosile 40,8 milijuna kuna, kao i zadržavanje 103 zaposlena radnika u iduće tri godine, tijekom kojih bi u Imotu investirao ukupno 14 milijuna kuna, i to 5,6 milijuna kuna vlastitih sredstava, a ostalo kroz programe i potpore resornog ministarstva i fondova EU. Potpuno neočekivana ponuda za Imotu u drugom krugu prodaje, međutim, uvjetovana je zahtjevom Zinčenka da se prije zaključenja kupoprodajnog ugovora s pravnim stručnjacima HFP-a osigura oslobađanje Imote “štetnih ugovora potpisanih nakon 2005. godine”. Odvjetnik Lučkih robnih terminala Boris Vrdoljak na otvaranju ponuda u HFP-u pojasnio je kako tijekom provođenja dubinskog snimanja u Imoti nisu mogli dobiti uvid u sve potrebne dokumente, a imaju saznanja iz drugih izvora o nizu sklopljenih ugovora koji su, tvrde, za tvrtku štetni. Iako Miroslav Desnica, direktor Lučkih robnih terminala, odbija razgovor o toj temi, pozivajući se na obvezu čuvanja povjerljivih informacija, poznato je da je u tom razdoblju s Imotom u poslovne odnose stupio Zinčenkov bivši partner Željeznjak, koji je u neiskorištenim pogonima imotskog vinara lani započeo proizvodnju votke Akvinta. Desnica, međutim, uvjerava kako motiv ponude Lučkih robnih terminala za kupnju Imote nikako nije Željeznjak i mogući revanšizam prema bivšem partneru, nego je posrijedi, tvrdi, isključivo biznis.

Nije revanš nego biznis
Tvrtka Lučki robni terminali osnovana je s namjerom investiranja u Hrvatskoj, i to prvenstveno u turističkom sektoru, no i u nekim drugim djelatnostima, poput proizvodnje vina. Činjenicu da su preduhitrili glavnog kandidata Željeznjaka u ovom privatizacijskom procesu Desnica tumači kao sastavni dio tržišne utakmice, u kojoj je Zinčenko prepoznao priliku i bio brži od konkurencije. Budući da se Zinčenko s potencijalima Imote upoznao tijekom partnerstva sa Željeznjakom, direktor Lučkih robnih terminala zaključuje kako je očito da njegov poslodavac imao bolju predstavu o poduzeću i načinu kako u njemu uspješno realizirati projekt. Svoj plan budućeg poslovanja Imote detaljno su, kaže, obrazložili HFP-u od kojeg očekuju da će u kratkom roku, kroz tjedan dana, poduzeti potrebne aktivnosti prema nadležnim držanim institucijama, a koje, napominje, nalaže i hrvatski kazneni zakon svima koji su upoznati s mogućim počinjenjem kaznenog djela. Desnica vjeruje da će u tom pogledu s HFP-om naći zajednički jezik, jer im je obostrano interes omogućiti problematičnom poduzeću Imoti konačno ozdravljenje i povratak na tržište.

Lučkim robnim terminalima meta i Dalmacijavino?

Na upit hoće li se Lučki robni terminali uključiti i u proces privatizacije Dalmacijavina, splitskog vinara za koji je ozbiljno zainteresiran Željeznjak, Desnica odgovara kako još nisu odlučili, no tamo je riječ o mnogo složenijem zahvatu u kojem se mora ne samo podmiriti velike dugove, nego i premjestiti upravnu zgradu. No ako se i odluče, to, kaže, neće biti povezano s činjenicom da se tamo kao potencijalni kupac pojavljuje Željeznjak, nego zbog njihova poslovnog interesa. Druge odnose s Željeznjakom, tvrdi, Zinčenko rješava na sudu, na kojemu se, inače, između ta dva bivša partnera vodi čak deset sudskih parnica.