Od početka krize kroz koju proteklih godinu dana prolazi grupacija Uljanik, radne knjižice u kadrovsku službu vratila je čak trećina zaposlenika. Tu odluku prelomili su posebice otkada je postalo izvjesno da program restrukturiranja s odabranim strateškim partnerom Dankom Končarom neće automatizmom biti prihvaćen i da je upitan daljnji opstanak pulskoga škvera. Prema informacijama iz samog brodogradilišta, najprije su počeli odlaziti proizvodni radnici, ponajviše zavarivači, ali i radnici iz ostalih zanimanja. Među njima bilo je i radnika koji su prošli internu edukaciju kroz Uljanikovo učilište, međutim tvrtka ih je oslobodila ugovorene obveze povrata školarine zbog prekida radnog odnosa prije dogovorenog roka, jer im zbog blokade računa Uljanik nije bio u mogućnosti isplatiti plaće.

Do posla im nije teško doći jer pozive dobivaju po preporukama kolega, a i unutar škvera stupovi su mjesecima oblijepljeni oglasima s kontaktima za poslove, najviše u inozemstvu.  No, podjednako kao radnici iz proizvodnje, brodogradilišta u Puli i Rijeci napuštaju i visokoobrazovani radnici, od onih koji rade na projektiranju brodova do informatičara. Iz redova tamošnjih sindikata kažu kako je dosadašnji odnos radnika u proizvodnji i izvan nje bio 70 naprama 30, a podjednak je omjer, kažu, i kod napuštanja tvrtke.

Dok prema dostupnim informacijama proizvodni radnici uglavnom odlaze u talijanska i brodogradilišta u sjevernim europskim državama, visokoobrazovani kadrovi iz škvera, kako se čuje s terena, ipak se dobrim dijelom zadržavaju kod kuće.  Rade u struci, a neki od njih su otvorili i vlastite projektne urede. Budući da će se tek kroz tjedan dana i predaju ponuda potencijalnih investitora znati kakve su šanse Uljanika i 3. maja za nastavak poslovanja, nezahvalno je izlaziti s egzaktnijim procjenama opsega devastacije stručnih kadrova svih stupnjeva obrazovanja koji mogu nastati u ova dva brodogradilišta, kao i efekta koji će biti ostavljen na fakultetski obrazovni sustav.

Dosad je bilo manjih udara, primjerice kad je ugašena Kraljevica i u jeku stagnacije i pada proizvodnje na globalnoj razini provođeno restrukturiranje velikih brodogradilišta u jeku stagnacije i pada proizvodnje na globalnoj razini, no u akademskoj zajednici ipak su uvjerenja da eventualan negativan razvoj događaja u Uljaniku ne bi trebao zadati jak udarac njihovoj infrastrukturi, jer, pojašnjavaju, za ovim studijem neće nestati interesa studenata i tvrtki i potrebe da im država omogući obrazovanje.

Negativna percepcija 
Studij brodogradnje ni dosad nije bio prvi ili drugi izbor srednjoškolcima, unatoč tome što u pravilu po stjecanju diploma nisu dugo čekali na posao. No, neizvjesnost u kojoj se trenutačno nalaze dva velika hrvatska sjevernojadranska brodogradilišta najviše se osjeti na riječkom Sveučilištu. Albert Zamarin s Katedre za konstrukciju plovnih objekata Tehničkog fakulteta u Rijeci kaže kako je negativna percepcija i kampanja posljednjih godinu dana rezultirala prvi put s vidljivim problemom upisa studenata.

"U proteklih 20-ak godina uvijek smo imali popunjene upisne kvote, bez obzira na oscilacije u brodograđevnoj industriji bio je konstantan interes studenata za studij brodogradnje, ali je posljednjih godina vidljivo njegovo slabljenje. Zbog toga je Tehnički fakultet posljednjih godinu-dvije pokrenuo i kampanju 'Studiraj brodogradnju u Rijeci', kako bismo privukli studente i upoznali ih s mogućnostima koje im se otvaraju. Jer, imamo jedan paradoks, a to je da imamo nešto manje studenata, dok s druge strane imamo povećane ponude poslodavaca", ističe Zamarin.  Osim velikih brodogradilišta, u širem riječkom bazenu je i oko 60 manjih projektantskih tvrtki s od dva do 60 zaposlenih koje trebaju kadrove kakve obrazuje upravo riječki fakultet.

Nažalost, slika koju mediji posljednje vrijeme daju utječe i na roditelje koji djecu usmjeravaju u druge djelatnosti, a Zamarin kaže kako oni griješe, jer je, tvrdi, stvarnost posve drukčija i posla ne manjka.  U tom pogledu slično situaciju opisuje i Vedran Slapničar, profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu. S diplomom studija brodogradnje u pravilu nema nezaposlenih, njihovi studenti, kaže, zapošljavaju se kako kod nas tako i u svijetu u širokom spektru poslova kao što su osnivanje i konstrukcija broda, projektiranje i proizvodnja brodske opreme, istraživanje i razvoj, razvoj softvera, organizacija proizvodnje i gradnje brodova, remont i preinaka brodova, rad u sektoru morske tehnike, operacije spašavanja i proizvodnja malih brodova.

Kako kaže, interes studenata je i u prošlosti varirao, no trenutačno je i na ovom zagrebačkom fakultetu nešto manje studenata brodogradnje.  Prema Slapničarovoj ocjeni, za školovanje za tehniku dolazi do smanjenog interesa zbog sve prisutne robotizacije i informatizacije uslijed kojih se posljedično djeci i mladima oduzelo ono što vole raditi, a to je rad s rukama i imaginacija. "Današnja djeca ne znaju što je to pilica za drvo, što je to modelarstvo! Treba krenuti od kurikularne reforme koja neće djeci samo gurati prijenosna računala u ruke!", ističe Slapničar, te nastavlja:  "Što su to brodogradilišta i što je to brodogradnja? To su ljudi! Navozi i škverovi su samo mjesta montaže znanja i pameti. Ako nema znanja, nema ni brodogradnje." 

Marketing sutrašnjice

Panel ‘Mediji i marketing’: Koja su tri najveća pomaka obilježila ovu godinu

alat za uštede i konkurentsku prednost

Svatko tko se registrira do kraja ove godine dobiva 100 besplatnih računa

Internacionalizacija studija
Slapničar naglašava i da je brodogradnja industrija koja je inkubator i ostalih struka i znanja.  "Brodogradnja je dio maritimnog kompleksa što uključuje širok spektar kao što su mala brodogradnja, objekti morske tehnike, ribarstvo i marikultura, obalna straža, nadzor i sigurnost mora i sve to podučavamo na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu u dijelu koji je vezan za brodogradnju", dodaje i otkriva kako na Fakultetu pokreću intenzivno internacionalizaciju studija i trude se privući strane studente, pa se trenutačno više od 100 kolegija održava na engleskom jeziku.  U brodogradnji koja stvara najveći, najkompleksniji i najcjenjeniji proizvod, još uvijek su i dobri majstori teško zamjenjivi strojevima.

Dugogodišnje proklamiranje gašenja te industrije u Hrvatskoj demotiviralo je mlade za upis u strukovne škole za metalska zanimanja. Oni s iskustvom i ranije su već krenuli za poslom u Njemačku, a u našim škverovima su nadomještani iz drugih zemalja, ponajprije Bosne i Hercegovine i Ukrajine.  Potaknuti potrebama u pulskom su brodogradilištu prije nekoliko godina pokrenuli i vlastito učilište za edukaciju svojih radnika, kako se dugoročno ne bi samo oslanjali na kvote za strance, koje su za ovu industriju pojedine vlade znale i ograničavati, pa i potpuno ukinuti kao što je bio slučaj 2014. i 2015. godine.

Za prošlu i ovu godinu brodogradnji se godišnje dalo odobrenje zapošljavanja ukupno 1400 stranih radnika, a prema najnovijim podacima od petka ona je trenutačno u cijelosti iskorištena, dok je u obradi još 96 prijava.  Najviše je dozvola predviđeno i odobreno za brodomontere (300), elektrozavarivače i brodocjevare (po 200), te brusače, AKZ radnike i zavarivače (po 150). U 2017. je, pak, kvota bila maksimalnih 2300 radnika, a iskorišteno je 1600 dozvola. Prijeloman za korištenje kvota stranih radnika odobrenih za ovu godinu svakako će biti razvoj događaja u Uljaniku i 3. maju, što će determinirati i zadržavanje stručnih radnika i dizanje atraktivnosti obrazovanja za ovo životno zanimanje koje Hrvatsku čini jednom od malog broja zemalja koje imaju veliko znanje, iskustvo i tradiciju u gradnji brodova.