Institut obvezujućeg mišljenja o poreznom tretmanu budućih i namjeravanih transakcija, odnosno poslovnih događaja i djelatnosti obveznika, od ožujka 2015. do prosinca 2018. u praksi Porezne uprave doslovno je bio korišten ‘na kapaljku’. Potvrđuje se to u odgovoru Porezne uprave na naš upit. Naime, u tom razdoblju ukupno je bio podnesen 91 zahtjev za izdavanje obvezujućeg mišljenja, što porezni savjetnici znaju primiti na tjednoj bazi.

Uplaćeno jedva 10.000 kuna

Ni to nije konačni saldo, jer od tog broja zakonske uvjete ispunila su tek dva zahtjeva. Tako navodi Porezna uprava te dodaje da je za njih, u zakonski propisanom roku, izdala dva obvezujuća mišljenja. Po toj je osnovi, budući da je ovo ipak naplatni posao koji proizvodi pravne posljedice na strani porezne administracije, u državni proračun RH uplaćeno ukupno svega 10.000 kuna. Doznajemo da se najviše zahtjeva odnosilo na teme iz područja poreza na dodanu vrijednost, poreza na dobit i dohodak. Također, nakon tako slabe trogodišnje bilance, kažu, Porezna je analizirala sadržaj pristiglih zahtjeva u odnosu na zahtjeve koje ispunjavaju zakonske uvjete za izdavanje obvezujućih mišljenja, te je pristupila izmjenama i dopunama Općeg poreznog zakona “s ciljem olakšavanja postupka i smanjenja ograničenja u postupku izdavanja obvezujućih mišljenja”. Te izmjene stupaju na snagu 1.1. 2019., ali ono što slijedi od novog koraka k unaprjeđenju pravne sigurnosti, prema poreznim stručnjacima, po svemu sudeći neće donijeti značajan pritisak od podnositelja zahtjeva. Masovan odlazak u Poreznu po službeno mišljenje struka ne očekuje, kaže jedan sugovornik, i za to navodi više razloga. Ključni se tiče visoke cijene i, kako se ona kreće između 5000 i 30.000 kuna, to znači da transakcija mora biti materijalno bitna kako bi se financijski zadovoljilo korištenje mehanizma i angažman resursa za prethodni razgovor kao i prijedlog odgovora koji je sastavni dio zahtjeva, što je i dalje prostor za porezne savjetnike u smislu argumentacije u korist poduzetnika.

Nepravedna skala

Skala troškova zahtjeva, iako uzima u obzir ekonomsku snagu podnositelja, po nekima nije pravedna, jer za isto pitanje ako ga postave i mali i veliki poduzetnik, razlika u cijeni je 25.000 kuna. Stoga se neslužbeno mogu čuti i prvi prijedlozi za uvođenje modaliteta u kojem cijena odgovara količini posla, što primjerice poznaje Kanada gdje se naplaćuje 65 dolara po satu rada na izradu obvezujućeg mišljenja.

U Europi cijene variraju, pa je u Austriji najniža cijena 1000 eura, a najviša 20.000 eura, Njemačka ima raspon od 121 euro do 10.000 eura, dok Estonija i Poljska primjenjuju jedinstvenu cijenu – estonska je oko 700 eura, a poljska navodno niža od 50 eura.