Prema stavu Visokog trgovačkog suda RH, Pž 6/15 pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je zaključio da zastarijevanje tražbine tužitelja kao osiguratelja prema tuženiku kao štetniku s naslova svota koje je isplatio svom osiguraniku kao oštećeniku po osnovi automobilskog kaska zastarijeva za tri godine od dana kada je ostećeni osiguranik saznao za štetu i počinitelja.

Prema tome, suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud pravilno zaključio da je tužiteljevo potraživanje zastarjelo, budući da je od dana kada je tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje navedene obveze do dana podnošenja tužbe proteklo vrijeme koje je Zakonom određeno za zastaru. 

Žalbeni navod da je prvostupanjski sud propustio primijeniti st. 1. i 2. čl. 234. nije osnovan, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju ne radi o tražbini ugovaratelja osiguranja, niti o tražbini treće osobe iz ugovora o osiguranju života odnosno ostalih ugovora o osiguranju.