Ovogodišnje je na 338 stranica, s usporednim podacima po brojnim kriterijima za 45 zemalja koje su poslale podatke, a na području kojih obitava oko 820 milijuna stanovnika. Lihtenštajn, San Marino i Sjeverna Irska (kao entitet u okviru Ujedinjenog Kraljevstva) jedine su članice 47 zemalja Vijeća Europe koje nisu poslale podatke, s tim da uz Izrael od nečlanova prvi put sudjeluje i Maroko. Zbog velikog broja zemalja i složene procedure te s obzirom na to da većina zemalja tražene statističke podatke ima dostupne tek u ljeto ili jesen 2017. obrađeni podaci odnose se na 2016. godinu, piše Večernji list.

U ovom izvješću CEPEJ ističe napredak ili iznimni rezultat koji je Hrvatska učinila po brojnim pokazateljima. Unatoč ponegdje i velikim koracima koji su ostvareni, pokazatelji učinkovitosti i dalje nisu zadovoljavajući. Osobito je zabrinjavajuće, što u Hrvatskoj svi znamo i bez statistike, udio starijih predmeta u ukupnom broju predmeta (32,8 %), što je problem koji su nastojali riješiti svi ministri do sada pa je i Dražen Bošnjaković to stavio na listu svojih prioriteta uz digitalizaciju pravosuđa. Taj podatak treba imati na umu, ističe CEPEJ, pri vrednovanju pozitivnih pokazatelja za Hrvatsku. Što se negativnih pokazatelja tiče, CEPEJ ističe da je “alarmantna” prosječna duljina trajanja radnih sporova od 808 dana, unatoč tomu što je omjer riješenih i primljenih predmeta od 2014. povećan s 92% na 133%.

U pogledu broja zaprimljenih prvostupanjskih građanskih i trgovačkih predmeta, CEPEJ napominje da 33 zemlje zaprimaju više parničnih nego izvanparničnih predmeta, dok je Hrvatska u skupini deset zemalja koje imaju više od 70% izvanparničnih predmeta. Što je bitno u tumačenju podataka o učinkovitosti s obzirom da je za očekivati kako su izvanparnični predmeti lakši za rješavanje.

U Hrvatskoj je 2016. zaprimljeno 3,3 građanskih i trgovačkih predmeta na 100.000 stanovnika, a riješeno 3,9. U 12 zemalja zaprimili su više, a u 10 riješili više, a najviše u Rumunjskoj 6,8/6,9, Belgiji 6,4/6,6 i Rusiji 5,8/5,9. Dok recimo u Norveškoj je taj omjer 0,4 i za primljene i riješene predmete, Švedskoj 0,6, Danskoj 0,7, Nizozemskoj 0,9, Austriji 1, Njemačkoj 1,6…

Samo Slovačka i Finska imaju bolji indikator CR (clerance rate, odnosno omjer riješenih i zaprimljenih predmeta) od naših 148%, te je samo još pet zemalja kojima je CR iznad 100%, a istodobno im je indikator “raspoloživog vremena” DT (omjer riješenih i primljenih predmeta puta 365) ispod godine dana (Finska, Latvija, Portugal, Slovenija i Španjolska). Naš je DT bitno smanjen na 364 dana od 462 dana koliki je bio 2010. Unatoč tom “značajnom napretku”, samo šest zemalja ima lošiji DT (Monako, Turska, Malta, Italija, BiH i Grčka). Najmanji je u Rusiji 42 dana, prosjek je 233 (2010. je bio 267), a medijan 192. Što se tiče izrazitog povećanja CR pokazatelja koji je ionako bio visok (123 % 2014.) CEPEJ obrazlaže kako je to moguće zbog promjene metodologije kategorizacije različitih vrsta predmeta, a i većeg angažmana sudaca, a i izmjena obiteljskog zakonodavstva koje su dovele do smanjenja priljeva predmeta na sud.

CR je popravljen i za drugostupanjske građanske i trgovačke predmete s negativnih rezultata (ispod 100%) na 116 %, što je slučaj u još 11 zemalja, a CEPEJ ističe nas, Italiju, Rumunjsku i Ukrajinu zbog značajnog poboljšanja. I upravni sudovi bilježe značajna poboljšanja, što je očekivano nakon što smo 2012. uveli četiri upravna suda. Stopa rješavanja drugostupanjskih kaznenih predmeta od 144 % uvjerljivo je najveća, ali samo četiri zemlje imaju veći DT od naših 230 dana, piše Večernji list.