Gdje su nestale one najmanje lipe, sjeća li ih se itko više, jer ih u novčanicima i u blagajnama nema, no unatoč tome, trgovci u svom asortimanu imaju sijaset proizvoda čija cijena završava s 99 lipa. Smiju li prodavati proizvode s takvom cijenom, ako za njih ne mogu osigurati pravičan povrat novca, i zašto nam »kusur« nude tek na upit? Na svakih sto kupaca, trgovcu u džep tako upadne 10 lipa – nije nešto, ali je, malo po malo, palača. Upravo iz tog razloga od potrošača se može čuti kako, kad kupuju proizvod čija cijena završava sa 99 lipa, plaćaju – karticom.

Kako piše Novi list, u Hrvatskoj narodnoj banci odgovaraju da svi apoeni novca, pa tako i kovanice od jedne lipe, itekako još uvijek postoje, štoviše, lani su dali iskovati 4,4 milijuna novih, zbog čega smo, simbolično, obišli nekoliko trgovina velikih trgovačkih lanaca u neposrednoj blizini HNB-a u Zagrebu. Jednu lipu oni nemaju, i uvjeravaju nas da ona više ne postoji.

Iz HNB-a stiže podatak kako je na kraju srpnja ove godine u optjecaju bilo nešto malo manje od 2,4 milijarde komada kovanog novca, vrijednosti 1,5 milijardi kuna. Većinu tih kovanica, čak 76 posto, činile su lipe, među kojima je čak 126,4 milijuna komada kovanica od jedne lipe, i još malo manje od 85 milijuna komada kovanica od dvije lipe. Dakle, u optjecaju bi trebalo biti tridesetak kovanica od jedne lipe po svakom stanovniku Hrvatske, no činjenica je da ih blagajne nemaju, i da su u novčaniku pravi raritet. Zašto su onda, i za čije potrebe, iskovane nove kovanice od jedne lipe prošle godine? Njihova je proizvodnja koštala nešto više od 263 tisuće kuna, dakle šest puta više od same vrijednosti novih novčića.