Zagrebački CIOS najizgledniji je kupac sisačke Valjaonice cijevi. Tvrtka u suvlasništvu Petra Pripuza i njemačkog skupljača i trgovca starim željezom Scholz AG jedina je državi dostavila kvalitetnu ponudu, dok su se ostali kandidati, mnogo zvučnih imena iz europske i svjetske čelične industrije, sami diskvalificirali iz daljnjeg natjecanja dostavljajući na natječaj ponude koje odstupaju od propozicija. U pravilu se takve ponude u HFP-u ni ne razmatra. Formalno je, osim CIOS-ove, zadovoljavajuća i ponuda tvrtke Commercial Metals International iz Švicarske, no pravni stručnjaci u Hrvatskom fondu za privatizaciju pomno proučavaju njihove komentare na ugovor, kojih ima veoma mnogo, a kojima se de facto odstupa od natječajnih uvjeta.

Prodaja cijevi
Najviše je iznenadilo, međutim, što se na dostavu nevažeće ponude odlučila i slovačka željezara Podbrezova, koju se u medijima i na političkoj razini tretiralo kao najozbiljnijeg i najkvalitetnijeg kupca. Podbrezova je, naime, umjesto kupnje tvrtke dala ponudu za imovinu VCS, koju bi unijeli u novo poduzeće, u čiji bi temeljni kapital unijeli 100 milijuna kuna. U HFP-u su odmah konstatirali da ta ponuda nije “u duhu” natječaja. No upućene taj potez Slovaka ne čudi. Takva je ponuda kontinuitet njihova pristupa kupnji sisačke željezare. Još 2001. godine tvrdili su da je nemoguće organizirati profitabilno poslovanje u Sisku uz višak zaposlenih, na čijem se zadržavanju inzistiralo i kroz sve daljnje natječaje. Nažalost, to se i potvrdilo, budući da su upravo zbog toga Željezaru napustila dva ruska investitora, a Valjaonica, koja je osnovana nakon otvaranja stečaja u Željezari i u koju je unesena neopterećena imovina i svjež kapital, mjesečno stvara gubitak od milijun eura. Osim toga, Slovaci su uspjeli osigurati kontrolu nad prodajom cijevi iz Siska sklopivši ekskluzivan petogodišnji ugovor o distribuciji proizvoda VCS na svjetska tržišta. Ugovor ostaje na snaz još četiri godine, a bude li novi vlasnik sam želio voditi taj važan segment poslovanja, Podbrezovi će plaćati penale, koji po tvrdnji Pripuza iznose između 5 i 10 milijuna eura. Taj ugovor, među ostalim, već na samom otvaranju ponuda ukazao je i na moguće probleme s kojima će se suočiti aktualna uprava postane li CIOS vlasnik VCS. Pripuz je, naime, ponudi priložio izjavu u kojoj se požalio na nesusretljivost uprave, koja im je time onemogućila obavljanje dubinskog snimanja tvrtke. Nije im, tvrde, omogućen uvid u cjelokupnu dokumentaciju željezare, među ostalim i sporni ugovor s Podbrezovom. Uvidom u dostupnu dokumentaciju, u CIOS-u su zaključili da je poslovanje VCS “obilježeno iracionalnostima”, te da je uprava potpisala niz “nepovoljnih, štetnih ugovora upitne legitimnosti”. Dodatni due diligence zatražio je i ponuđač iz Švicarske, a na slične se probleme u prošlom krugu prodaje HFP-u žalio njemački Max Aicher tvrdeći da je dokumentacija o imovini i poslovanju VCS upitna.

Jednak tretman
Damir Begović, predsjednik Uprave, odbacuje takve optužbe. Svi su investitori, tvrdi, imali jednak tretman i omogućen im je uvid u svu dokumentaciju, a CIOS se, kaže, buni iz nekih drugih razloga. Begović smatra da je izostanak više ponuda, a posebice od Podbrezove koja najbolje poznaje VCS, potvrda da je bio u pravu kada je prije dvije godine predlagao projekt CROSTEEL. Bez obzira za kojeg se kupca odluči Vlada, ugovor s Pipexom, tvrtkom Podbrezove, samo će biti od koristi. “CIOS se bavi skupljanjem otpada i nema iskustva s proizvodnjom cijevi, kao ni CMI, koji je dio grupacije koja se bavi proizvodnjom armaturnog željeza. U oba slučaja, dakle, kupnja VCS je ulazak u proizvodnju cijevi, a to je kompleksno tržište na kojemu im ugovor s Pipexom može samo koristiti”, ističe Begović dodajući da je prije dvije godine ta tvrtka jedina prišla Siščanima i ušla u rizik omogućivši im povratak na svjetsko tržište. Gdje je tada bio CIOS, pita Begović, kojemu, otkriva, ugovor s HFP-om prestaje vrijediti sklapanjem ugovora o privatizaciji VCS.