Da je upletanje politike u ekonomiju put u kaos, zorno ilustrira najnoviji primjer iz Turske. Tamošnja lira oštro je pala nakon jučerašnje odluke središnje banke da kamatne stope ostavi nepromijenjenima unatoč galopirajućoj inflaciji od 15 posto.

Takva odluka, suprotno osnovnim postulatima ekonomije, potvrda je ulagačima da je neovisnost monetarne politike postala itekako upitna u zemlji u kojoj je predsjednik Erdogan mjesec dana nakon reizbora svog zeta imenovao za ministra financija. Upravo zbog inflacije, trostruko više od ciljane, očekivalo se da će centralna banka podignuti referentnu kamatu sa sadašnjih 17,75 posto, za najmanje 100 baznih bodova.

Iznenađujuća odluka odmah je srušila vrijednost lire za 3,5 posto, na 4,91 lira za dolar, čime je turska valuta u zadnjih godinu dana izgubila više od petine vrijednosti. "Odluku je vrlo teško razumjeti ili opravdati u uvjetima brzog rasta cijena", rekao je za FT Timothy Ash, strateg BlueBay AM-a. 

Nevjerica ulagača
"Pitanje je hoće li tržište testirati središnju banku i dovesti prisiliti liru na dodatni pad", upozorava Ash. Erdogan je prošlog mjeseca izazvao nevjericu među međunarodnim ulagačima kad je za ministra financija imenovao zeta Berata Albayraka nakon čega je valuta potonula na 4.9711 lira za dolar, a pogođeno je i tržište obveznica. Predsjednik Erdogan pak, oštro se protivi dizanju kamatnih stopa, a za pad turske lire optužio je "strane sile" pa je pitanje hoće li dopustiti guverneru Muratu Cetinkayai fleksibilnost za zategne monetarnu politiku u budućnosti i sve oči uprte u to što će biti s kapitalnim tokovima. Turski primjer otrežnjujuće je upozorenje što se dogodi kad se politika upliće u rad u neovisnih institucija.  

Sjetite se 1990-ih
Iako u Hrvatskoj (srećom) nema predsjedničinih zetova u ministarskim foteljama, posljednja imenovanja u HNB pokazuju da je politika počela kadrovirati na ključnim mjestima. A kako izgleda kad se politika vodi središnju banku, najbolje se sjetiti ne tako davnih 1990-ih.