Talijanski Palumbo zajedno s vlasnički povezanim P&L Repairshipom s Malte u nepuna dva mjeseca zaredala s kupnjama paketa dionica Viktora Lenca koje su je dovele do 40,5 posto udjela u tom remontnom brodogradilištu. Napuljska grupa izrasla iz obiteljskog biznisa sad je u fazi priprema za objavu javne ponude. No, usporedno se nastavljaju rošade u Lenčevih top 10 dioničara.

Nakon što je s te liste, upravo slijedom prodaja dionica Palumbu, već ispala Tankerska plovidba, prošlog tjedna velik korak ka izlasku iz top 10 napravio je i Uljanik koji već više od desetljeća s Tankerskom kontrolira Lenac.  No, dok se bujanje pozicija Palumba očitovalo na skrbničkim računima kod Interkapitala kao brokera i savjetnika Talijana, na donedavno Uljanikovo drugo mjesto na listi najvećih zasjeo je Erste Plavi mirovinski fond. Erste je prošle srijede od Uljanika na burzi kupio 2,42 milijuna dionica Lenca (po 9 kn) za 22 milijuna kuna i sada drži 24 posto. U priči o preuzimanju Lenca očito je prepoznao priliku za zaradu. Koliko će Palumbo ponuditi za prevlast u Lencu ostaje vidjeti, ali lako je moguće da za to neće biti dovoljno 9,25 kuna po koliko je nedavno stjecao dionice.

Za početak, nije sigurno ni da će ostati bez konkurencije. O potencijalnim interesentima za Lenac govorilo se i znatno prije nego što je Palumbo krenuo u akciju, a u svibnju, kad su Talijani još bili na oko 14%, interes za Lenac pokazala su pismom namjere i dva američka investitora. Neslužbeno, riječ je o financijskoj grupaciji Albion River i M.C. Deanu, kompaniji koja izvođački dosta radi i s američkim ministarstvom obrane tj. njegovom ratnom mornaricom, kao i sam Lenac koji mu je otuda i dobro poznat. Albion River i M.C. Dean navodno su se još 23. svibnja obratili Tankerskoj i njezinu čelniku Mariju Paviću koji je u ime zadarskog brodara vodio pregovore o prodaji udjela u Lencu. Neslužbeno saznajemo da su, uz spremnost da plate (najmanje) istu cijenu kao Palumbo, zatražili da im se omogući dubinsko snimanje.

Te ulagačke planove i apetite prema Lencu navodno su podijelili i s američkim veleposlanstvom u RH. Kako je Tankerska u međuvremenu (početkom lipnja) Palumbu prodala i ostatak svog udjela, a investicijska javnost nije upoznata s postojanjem paralelne ponude i ulagačkog interesa, nad cijelom pričom nadvilo se niz upitnika i sumnji. Je li i/li zašto je prešućena informacija o američkim investitorima? Je li točno da im nije omogućen "due diligence" i, ako je, što je tome razlog? Kako u tom svjetlu tumačiti transakcije u međuvremenu? Provjeru informacija i pojašnjenje zatražili smo od predsjednika Uprave Tankerske, ali ni na ponovljeni upit nismo dobili odgovor. Čelni čovjek Lenca Aljoša Pavelin na upit ima li saznanja o svemu tome odgovorio nam je da uprava "nije ovlaštena komentirati poteze vlasnika niti njihovu eventualnu neformalnu komunikaciju s potencijalnim investitorima".

Kako bilo, domaći brodarsko-brodograđevni dvojac pod čijom je kontrolom Lenac završio pri izlasku iz stečaja 2007., očito je završio vlasničku misiju u riječkom remonteru koji se u međuvremenu prometnuo u uspješnu kompaniju. Uljanik su na prodaju udjela nagnale vlastite dubioze, pa je predsjednik Uprave Gianni Rossanda već prodaju manjeg paketa dionica Lenca (4,5%) početkom svibnja objasnio problemima s likvidnošću i isplatama plaća 3. maju. Tankerska, pak, ima svoje razloge i iz Lenca se očito odlučila povući radi razvojnih planova u svom glavnom biznisu, brodarstvu. No, djelovanje do jučer ključnih domaćih dioničara ne čini se baš koordinirano, a prema nekima su se zapravo "usput razišli". 

Damir Bačinović iz Sindikata metalaca Hrvatske, povjerenik u Lencu, ističe da je pri Vladinoj prodaji većinskog paketa Lenca Tankerskoj i Uljaniku dogovoreno da kontrolni paket neće prodavati bez prethodnog socijalnog sporazuma. Dojma je, kaže, da je Tankerska "izigrala sporazum".  Kaže da je sindikatu i radnicima važno da (novi) vlasnik bude "odgovoran, da razvija poslovanje i poštuje kolektivni ugovor". S Palumbom su zasad imali tek neformalni razgovor, uz najavu nastavka i poruku da im je ambicija biti lider na Mediteranu.  "To lijepo zvuči, ali radnici su oprezni", kaže Damir Bačinović. Palumbo je kompanija s iskustvom u branši; ima sedam manjih ili većih škverova, od Malte i Monaca do Francuske.

Nerijetko je ciljao tvrtke u poteškoćama pa je i kod nas prvotno (krajem 2017.) spominjan kao interesent za Uljanik, ali ubrzo se okrenuo Lencu.  No, Palumbo nosi i reputacijsku mrlju. Pod optužbom da su brodove koristili za nezakonit transport opasnog otpada iz brodogradilišta u Italiji dijelu obitelji i nekolicini suradnika bio je određen kućni pritvor.  Financijaši, usto, imaju zadršku i u pogledu financijske snage i potreba Palumba za dodatnim kapacitetima. Inače, iza Lenca je veoma dobra 2017. godina.

Uz porast prihoda od 70% (sa 303 na 514 milijuna kuna) ostvario je 36,7 milijuna kuna neto dobiti, nasuprot 1,5 godinu prije.  Na početku 2018. računalo se sa slabom zaposlenošću kapaciteta, ali potražnja za remontima ispala je i niža od očekivanja Uprave pa je u 1. kvartalu ostvareno samo 51,5 mil. kuna prihoda (lani 122) uz 6,8 milijuna kvartalnog gubitka (lani 6,2 mil. dobiti). Ipak, u Upravi kažu da rast zaposlenosti i ugovorenih poslova (od ožujka) podupire očekivanja da će i 2018. biti pozitivna. Burzovna cijena dionica (oko 9,30 kn) trenutno implicira tržišnu vrijednost Lenca oko 150 milijuna kuna. 

europski parlament

‘Hrvatska može biti novo energetsko srce Europe’

Budućnost bez dima

Promjene počinju iznutra: Kompanija koja je redefinirala vlastitu budućnost