Program konvergencije od 2018. do 2021., koji Vlada predstavlja danas, predviđa da će domaće gospodarstvo i dalje rasti na temelju osobne potrošnje građana i države, ali pozitivno je projiciranje ubrzanijeg rasta investicija koje bi prvi put nakon niza godina u 2018. mogle donijeti gotovo polovicu rasta ukupnog BDP-a.

Investicije se nisu oporavile i njihovi su volumeni i dalje 30 posto niži nego u pretkriznim godinama. Ipak, s rastom investicija od gotovo sedam posto, i to uglavnom u području turizma i u infrastrukturne projekte financirane novcem Europske unije, mogli bismo se u tri godine vratiti blizu razine postignute 2008. godine. O nedovoljnoj proizvodnji svjedoče prognoze o kretanju uvoza, koji uvijek raste s porastom potrošnje građana pa ima negativan utjecaj na ukupno gospodarstvo. Ipak, tržište rada reagirat će pozitivno i na potrošnju i na investicije pa se tako projicira puno brži pad nezaposlenosti nego što se očekivalo lani.

Naime, u iduće tri godine nezaposlenost će pasti na oko 7 posto, a zaposlenost bi svake godine trebala rasti više od 1,5 posto, što znači da bi se svake godine trebalo otvoriti novih 25.000 radnih mjesta, odnosno više od 70.000 novih radnih mjesta do 2020. godine. Ministar financija Zdravko Marić, vidljivo je iz dokumenta u kojem projicira stanje javnih financija, i dalje se drži konzervativnih procjena. Tako unatoč zabilježenom suficitu u 2017. godini, u kojoj je na papir stavio očekivanje deficita od 1,3 posto BDP-a, ministar financija ponovno najavljuje deficit proračuna opće države od 0,5 posto. Vrlo je izgledno da on neće biti realiziran, kao što nije bio ni lani, ali se uzima vrijeme u iduće dvije godine za dodatna porezna rasterećenja.

Porezna reforma kojom je podignut neoporezivi dio dohotka, smanjen porez na dobit te je tako postignuto rasterećenje građana i poduzetnika bila bi zaokružena smanjenjem PDV-a, ali se Vlada možda odluči i na smanjenje drugih poreza. U svakom slučaju, javne financije držat će se pod strogom kontrolom jer se do 2021. godine projicira pad javnog duga na razinu od samo 66% BDP-a. Time se zapravo najavljuje znatno ubrzanje pada udjela javnog duga u BDP-u u odnosu na prijašnja predviđanja, što i ne čudi s obzirom na realizirane prihode proračuna iz 2017. Dakle, Hrvatsku očekuje stabilan, ali relativno nizak rast ako ne pripremi ozbiljniji reformski paket od onog koji je napisan u Nacionalnom programu reformi. Jači iskorak u smjeru rasterećenja gospodarstva i građana, brže administracije i sređivanja dubioza u zdravstvenom sustavu donijeli bi i brži rast nužan da Hrvatska prestane zaostajati za onima kojima reforme nisu bauk pa stoga i trče brže.