Do Olimpijskih igara u Tokiju u ljeto 2020. još je više od dvije godine, no vrijeme, čini se, ne radi u prilog organizatorima u Japanu, još manje "glavešinama" u Međunarodnom olimpijskom odboru kojima počinje nedostajati strpljenja.

Tako je John Coates, šef MOO-ova koordinacijskog odbora nadolazećih Igara ustvrdio da bi "dionici mogli izgubiti povjerenje u sposobnost organizatora da ugoste OI, ako ovi ne odgovore na pitanja kako teku pripreme", bilježi Reuters. 

Pragmatična pitanja
Coates je prozvao organizatore na njihovu terenu na sastanku organizacijskog odbora, rekavši da to zanima i nacionalne olimpijske odbore i međunarodne sportske saveze diljem svijeta. "Ušli smo u fazu kad njihova pitanja postaju pragmatična i vrlo hitna. Možete očekivati još takvog interesa ubuduće", kazao je Coates. U organizaciji svakoga globalnog sportskog događaja sve se vrti oko novca.

Japanci su to shvatili još 1998. na Zimskim OI u Naganu koje su u anale ušle kao jedne od pet najrastrošnijih, prema CNN-u. Kako je ove godine pisao Japan Times, koštale su 2,2 milijardi dolara, premašivši prvotni budžet za 500 milijuna. Trošak je i u neostvarenom turističkom "impaktu", gosti se nisu vraćali u grad kao što se obećavalo. 

Motivacija drugima
To je već dovoljno upozorenje i za tokijske organizatore, iako ovom velegradu Olimpijske igre nisu mamac za turiste, kojih godišnje u gradu boravi više od 11 milijuna. Lani je cijeli Japan posjetilo 28 milijuna stranaca, što je apsolutni rekord koji Vlada želi do 2020. dići i na 40 milijuna. Prema prosinačkim procjenama, organizacija nadolazećih Igara će koštati 1,4 milijardi dolara manje od prvve procjene, koja je 12,6 milijardi. Ali i ona je već dvostruko veća od prve!

U Tokiju se trude rezati troškove nakon studije poslije OI u Riju 2016. da se trošak Igara čak učetverostruči u odnosu na onaj pri dobivanju OI. Coates iz MOO-a ističe i da nije to pitanje samo novca, već efikasnosti u pripremi i primjeni znanja. Šef organizatora Yoshiro Mori kazao je da je "smanjenje troškova najveći prioritet".  Upućeni u problematiku pripreme sličnih događaja ističu kako Tokio treba u kontroli novca poslužiti i kao primjer drugim gradovima u svijetu koji bi htjeli organizirati OI, a ne usude se kandidirati upravo zbog golemih troškova.