Svečano obilježavanje posljednjeg dana restrukturiranja Brodotrogira, 6. travnja, ostalo je u sjeni neugodne javne predstave koju su vlasniku Danku Končaru potpisivanjem peticije priredili Trogirani, zabrinuti najavom otpuštanja 300 radnika i opstankom tvrtke.

Končar je i sam na kraju stavio potpis na peticiju, no nije propustio još jednom uputiti kritiku na odnos radnika prema poslu, čime je indirektno i sam priznao da posao i nije uspješno dovršen. Dojam stečen iz medijskih prijenosa proslave za Končara i nije dobra reklama uoči ulaska u pulski Uljanik, gdje upravo danas sjeda za stol i usuglašava završnu verziju programa restrukturiranja s upravom na čelu s Giannijem Rossandom, te nadzornim odborom i konzultantima na projektu BCG-om, te predstavnicima Ministarstva gospodarstva.

Taj program, koji se odnosi na Uljanikovu tvrtku Uljanik Brodogradilište, realizirao bi se nakon dokapitalizacije Uljanika d.d., no koliki iznos je Končar spreman unijeti u temeljni kapital, nije poznato. Uprava je predvidjela raspon od 182 do 302 milijuna kuna, a Končar je u javnom nadmetanju odabran zbog bezuvjetnog prihvaćanja programa uprave Uljanika. No, izuzme li se ideje o diverzifikaciji djelatnosti, te fokusu na izradu manjeg broja brodova, ali veće složenosti i vrijednosti, još uvijek zapravo nisu poznati detalji tog programa, u kojemu će s potporama u visini polovice ukupnog iznosa participirati država.

Danko Končar je u svojim nastupima proteklih dana uvjeravao kako mu je cilj ne samo opstanak, nego i napredak brodogradnje. Pod jednu kapu, Uljanik Grupe, namjerava objediniti sva tri brodogradilišta i tako omogućiti preraspodjelu i bržu izvedbu posla. Taj novi Uljanik imao bi samo jedan projektni ured za sve škverove, dok bi radnici bili premještani, po potrebi, iz škvera u škver. Cilj je izgraditi svih 17 ugovorenih brodova iz Uljanikove knjige narudžbi, te izbjeći aktiviranje pola milijarde eura jamstava koje je za njih država dala Uljaniku.

Iz njegovih najava nije jasno hoće li i u kojem trenutku prodavati riječko brodogradilište, što je bio predmet razgovora s talijanskim brodogradilištem Fincantieri prije desetak dana.

Končar za svoje planove ključnim vidi racionalizaciju, pa tim više skeptike brine slučaj Brodotrogira i nezadovoljstvo koje u segmentu efikasnosti i kvalitete rada i sam iskazuje. Dodatno slučaj Uljanika dolazi pod lupu javnosti i zbog činjenice da se restrukturiranje ovaj put provodi ekspresno, kroz godinu i pol do dvije, a ne pet koliko je trebalo za puno manja brodogradilišta u Trogiru, Rijeci i Splitu. Za koja se tek sada, kada više ne primaju državne potpore, utvrđuje i jesu li restrukturirana ili ne.