Više od deset godina otkako su zaposlenici u nekadašnjim društvenim poduzećima iskoristili mogućnosti povlaštene kupnje dionica, Hrvatskom fondu za privatizaciju pristiglo je proteklih mjeseci čak 450 zahtjeva zaposlenika slavonskobrodskog “Đure Đakovića”, koji traže da im se omogući naknadni upis dionica prema “starim” uvjetima. Riječ je o zaposlenicima koji su u vrijeme pretvorbe i privatizacije bili mobilizirani u Hrvatsku vojsku i policiju, a koji zahjeve za naknadnim upisom dionica temelje na još važećim propisima, Zakonu o privatizaciji i Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća, koji u svojim člancima vremenski ne ograničavaju rok u kojemu zaposlenici, koji zbog navedenog razloga devedesetih godina nisu iskoristili svoje pravo na povlašteni upis dionica, to mogu učiniti naknadno. Lavinu zahtjeva zaposlenika Holdinga “Đuro Đaković” poktaknulo je izvješće o obavljenoj reviziji pretvorbe i privatizacije u tom poduzeću, u kojemu se navodi kako je Fond za privatizaciju jednom zaposleniku temeljem članaka 30. Zakona o privatizaciji i 5. Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća omogućio upis dionica s popustom tri godine nakon objave poziva. Dosadašnji broj od 450 zahtjeva nije, međutim, i konačan budući da je iz tog poduzeća, koje je nekad brojilo oko 12 tisuća zaposlenika, tijekom rata mobilizirano bilo njih oko tisuću i pol pa u Hrvatskom fondu za privatizaciju očekuju da će idućih tjedana pristizati i zahtjevi preostalih zaposlenika iz te kategorije. Uz predočenje potvrde Ministarstva obrane Republike Hrvatske, odnosno Ministarstva unutarnjih poslova o mobilizaciji, te domovnice, osobne iskaznice i kopije radne knjižice, te pismeni zahtjev fondu za privatizaciju – moguće je, dakle, još realizirati pravo branitelja/zaposlenika ako se, naravno, podudaraju datumi mobilizacije i upisa dionica u određenom poduzeću. Kao i svi zaposlenici u nekadašnjim društvenim poduzećima, omogućit će im se kupnja dionica u iznosu do 20 tisuća njemačkih maraka, odnosno protuvrijednosti od 75 tisuća kuna uz osnovni popust od 20 posto i po 1 posto dodatnog popusta za svaku godinu staža, a tu se osnovicu još može umanjiti i jednokratnom uplatom u roku od sedam dana, i to za 50 posto. Time se taj paket može kupiti i za manje od 30 tisuća kuna. Dodatnu draž toj kupnji čini i činjenica da se dionice upisuje, kako je zakonom propisano, po njihovoj nominalnoj vrijednosti, što u slučaju Đure Đakovića znači po 100 kuna po dionici, dok one na tržištu sada postižu vrijednost iznad 180 kuna. Iako su se 90-ih godina radnici uglavnom opredjeljivali za obročnu otplatu dionica, do najviše 20 godina, današnji odnosi daju za pretpostaviti da će većina iskoristiti dodatni bonus kod jednokratnog plaćanja, budući da će na dionicama zapravo odmah višestruko zaraditi.

Paket dionica koji će steći vrijedi na burzi više od 135 tisuća kuna, a s obzirom da je moguća brza zarada i da se u slučaju slavonskobrodske tvrtke odjednom javio izuzetno velik broj polagatelja tog prava, nije isključeno da su se oko branitelja ponovno angažirali financijski mešetari. Ono što državi u ovom trenutku stvara problem jest raspoloživi portfelj iz kojeg bi se namirili takvi zahtjevi, posebice postanu li oni masovni i u drugim poduzećima iz kojih zaposlenici koji su u vrijeme upisa dionica bili branitelji aktiviraju svoje pravo. U slučaju Đure Đakovića, naime, ukupna vrijednost dosad pristiglih zahtjeva, a svi glase na maksimalan iznos od 75 tisuća kuna, prelazi 33 milijuna kuna, što iznosi oko 10 posto temeljnog kapitala te tvrtke. Pristignu li zahtjevi preostalih zaposlenika temeljem te zakonske odredbe moglo bi iz portfelja biti izdvojeno još najmanje 10 posto dionica, što bi HFP-ov portfelj smanjilo na 51 posto, a moguće je da se udjel spusti i ispod 50 posto. Država sada ukupno u Holdingu posjeduje 71,99 posto dionica. Isti ovaj scenarij mogao bi se ponoviti i u mnogim drugim poduzećima, posebice onih u kojima se uskoro očekuje privatizacija, poput Vupika i Sladorane, ali i niza ostalih u kojima je već završena prodaja državnih udjela. U HFP-u se čuje da su u mnogim poduzećima tu mogućnost zaposlenici i bivši zaposlenici koji su bili branitelji u vrijeme upisa dionica iskoristili tijekom 1996. i 1997. godine, no i nakon tog roka znali su se povremeno pojaviti slični zahtjevi. Među ostalim, nedavno su u HFP-u zaprimili i zahtjev branitelja iz Plive, a kako je u međuvremenu država prodala sve svoje dionice te tvrtke, u portfelju se traži adekvatnu zamjensku dionicu. Sličan je slučaj i sa dva zaposlenika Dalekovoda, te jednim braniteljem iz Vukovara koji je bio zaposlenik Čazmatransa, tvrtke koja je u međuvremenu završila u stečaju. Njihovi će zahtjevi, kao i u slučaju Đure Đakovića, biti realizirani nakon što se potvrdi da su utemeljeni, a upisat će dionice nekog drugog poduzeća iz portfelja. Ovakav upis dionica uz povlaštene uvjete, međutim, ipak neće biti još dugo moguć. Novi zakon o privatizaciji, koji će uskoro biti upućen u proceduru, ne predviđa više takvu mogućnost.