Da je 'vrag u detalju' pokazala je Vlada na zadnjoj sjednici prije Božića pokrenuvši ratifikaciju tzv. Fiskalnog pakta.

Ugovor o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, kako mu je puno ime, u obliku u kojem ga Hrvatska donosi još je jedna propuštena prilika za ozbiljnu konsolidaciju javnih financija. Vlada će, naime, preuzeti obveze iz poglavlja 5. tog međunarodnog ugovora koje se svode na to da premijer dvaput godišnje sjedi na sastancima čelnika zemalja eurozone.

Za ključno poglavlje 3. Fiskalni pakt, koji zemlje potpisnice tjera na racionalnije trošenje novca svojih poreznih obveznika i smanjenje duga, a koje stručnjaci smatraju da idu ruku pod ruku s reformama nužnim za uvođenje eura, Vlada je tražila izuzeće.

Inače, od 26 članica koje su potpisale Ugovor, 22 su prenijele i Fiskalni pakt dok preostale imaju neku vrstu izuzeća. Da ga je potpisala, Hrvatska bi se obvezala na uravnoteženi proračun (ili čak u suficitu), niži strukturni deficit i uspostavu automatskog korektivnog mehanizma i penalizaciju do 0,1% BDP-a.

Bio bi to Vladi neprocjenjiv instrument za kontrolu nezasitnih fiskalnih apetita pojedinih društvenih skupina, a ovako ostaje tek mrtvo slovo na papiru.