Hrvatski klasteri konkurentnosti (HKK), koje je država osnovala 2012. pri Agenciji za investicije i konkurentnost, nisu ispunili svoje ciljeve i povećali konkurentnost sektora, pridonijeli jačanju suradnje s međunarodnim poduzećima i razvoju nove tehnologije, te nisu stvorili uvjete da budu održivi. 

Rezultat je to jučer predstavljenog istraživanja koje je među članicama 13 HKK-a proveo Zoran Aralica s Ekonomskog instituta Zagreb, a temeljem istraživanja glavna je preporuka da je potrebno smanjiti broj klastera, te da nema potrebe da istovremeno postoje poslovni i klasteri konkurentnosti.   

Oko 80% sudionika u istraživanju, koji su članovi HKK-a, ocijenilo je da HKK nema dovoljan budžet za provođenje značajnijih projekata, a većina se slaže i da problem nije u viziji i aktivnostima koje su dobro formulirane, nego izostaje provedba. Percepcija pritom nije jednaka u svim sektorima, pa se pozitivnije ocjene dobilo u klasterima personalizirane medicine, drvoprerađivačkog i automobilskog sektora, dok je negativnija klima u kalsterima tekstila, kemije i ICT industrije.

Iako na globalnoj razini nema univerzalnog pristupa u razvoju klastera, u prosjeku imaju do tri zaposlenika i dovoljan budžet za značajnije projekte. HKK-ima nedostaje budžet, a nemaju niti zaposlenih, već se oslanjaju na administrativnu podršku AIK-a. Provedeno je i istraživanje utjecaja klasterskog umrežavanja na poslovne rezultate u drvnoj industriji, i to temeljeno na radu Hrvatskog drvnog klastera, koji je osnovan ne inicijativom države, nego tvrtki. Osim suradnje unutar klastera, pozitivnim se pokazuje i ona s dobavljačima opreme, dok je najslabiji učinak u suradnji s javnim vlastima i financijskim institucijama.